U razmaku od osam dana urušile su se Hajdukove nade da bi ovu sezonu mogao okruniti trofejem. Remi u Varaždinu i poraz od Dinama na Poljudu ostavili su ga 10 bodova iza Zagrepčana u prvenstvu, a nestvarni poraz 2:3 u Rijeci, primljenim golom u 20. minuti sudačke nadoknade, eliminirao ga je iz Kupa. Ako se tome pridoda prošloljetno sramotno ispadanje od Dinama iz Tirane u 3. pretkolu Konferencijske lige, onda je slika kružnog toka debakla zaokružena. I tako već 21 godinu ako se gledaju naslovi prvaka Hrvatske i 15 godina od posljednjeg nastupa u skupini nekog europskog natjecanja.
Poražavajuća rezultatska bilanca kombinirana je s financijskim problemima, a u ovom trenutku Hajduk nema ni sportskog direktora, koji bi trebao biti ključna figura u pripremi sljedeće sezone.
– Ne treba raditi dramu u Hajduku, ali odmah treba naći čovjeka s kojim će se ići dalje, a potrebna je i strategija Hajduka. To treba odlučiti u sljedećih 15 dana – izjavio je za Max Sport televiziju u analizi utakmice, ali i aktualnog stanja u splitskom klubu, bivši kapetan Hajduka Hrvoje Vejić.
Tome se može dodati i jedan detalj iz ovog doba prošle godine, ali iz Dinama. Tada je i zagrebački klub bio u krizi rezultata i upravljanja, a kada je preuzeo sve konce Zvonimir Boban je rekao:
– Moramo hitno u pripremu sljedeće sezone, iako čak može biti kasno da bismo stigli napraviti sve potrebno.
I Vejić i Boban svjedoče kako se razmišlja u svim ozbiljnim i dobro organiziranim klubovima, što je jedina smjernica i za Hajduk, koji već godinama često amaterski pristupa takvim stvarima. Dovoljno se sjetiti kako je bilo 2024. i 2025., kada su tek u lipnju i srpnju imenovani na poziciju sportskog direktora Nikola Kalinić i Goran Vučević, a između njih stao je i Francois Vitali. Pokazalo se prekasno da bi obavili golemu količinu posla u izboru igrača i trenera, pa ne čudi da im je mandat trajao kraće od svih najava i očekivanja. Vučević je, iako bez ugovora, još uvijek u klubu i može pomoći u nekim stvarima kao što je skauting, ali više nema ovlasti za bilo kakvu odluku, niti on to želi. Isto je ili slično s njegovim pomoćnikom Ivanom Rakitićem.
Kako je nedavno i predsjednik Nadzornog odbora Ljubo Pavasović Visković jasno potvrdio da ni on sa sportskom politikom nema dodira, ostaje samo predsjednik Ivan Bilić kao onaj koji može odlučivati. No, je li on taj koji može procijeniti što, primjerice, napraviti s ugovorima aktualnih igrača? Ovoga ljeta ističu ugovori Rebiću, Melnjaku, Kaliku, Diallu, Ugowuodu i Juraku, dok Almeni završava posudba. Do ljeta 2027. za Hajduk su vezani Livaja, Krovinović, Šarlija, Stipica, Fesjuk, Hugo Guillamon, Durdov, Lončar i Sanyang.
To je 16 aktualnih članova kluba i sa svakim od njih treba razgovarati i vidjeti što dalje, uvažavajući i trenerove preporuke. Lakše je s ovima kojima za tri mjeseca istječu ugovori jer svi mogu otići, ali što ako bi Gonzalo Garcia ili već tko drugi želio ostaviti Antu Rebića ili još nekoga od spomenutih? Ista je situacija i s Markom Livajom, za kojeg je Vučević bio pripremio novi ugovor, ali događanja kroz sezonu donijela su saznanje i da je suprotni scenarij, i Livajin odlazak iz Hajduka već ovoga ljeta, posve realan.
Kako god bilo, na Poljudu bi se morali ravnati po jedinom logičnom receptu da struka odlučuje o stručnim pitanjima, a poteze vući što prije, bez suvišnog i kontraproduktivnog čekanja kao prošle dvije godine. Planovi za novu sezonu značajno mogu utjecati i na minutažu igrača do kraja prvenstva i s kim će Garcia braniti drugo mjesto, misleći ponajprije na one koji će ostati u bijelom dresu. Stoga je imenovanje novog sportskog direktora prioritet svih prioriteta, što kaže Vejić u 15 narednih dana, iako je on zapravo već trebao biti imenovan, ako se prisjetimo Bobanovih riječi.
Dojam je da će se nakon novog rezultatskog podbačaja na Poljudu ovoga ljeta dogoditi brojni rezovi ili “veliki reset” igračkog kadra, kako će to neki nazvati, što samo povećava odgovornost, ali i obujam i složenost posla čelnih ljudi kluba. Što više igrača ode, uz potencijalne prodaje Rokasa Pukštasa, Nike Sigura ili koga trećeg ili četvrtog, to će ih više trebati i dovesti, a pritom ih se mora uklopiti u financijske gabarite, koji nedvojbeno idu prema smanjivanju primanja.
Hajduk troši previše, proračun se vrti između 30 i 40 milijuna eura godišnje, a nije ga moguće napuniti bez unosnih transfera. Kad rezultat izostane i kad se ne igraju europska natjecanja, interes za igrače pada, kao i njihova vrijednost, tako da je nužno smanjiti troškove, a posljedično tome i korigirati ambicije (utopija je da se može do titule i(li) europske skupine sa sedam ili osam neiskusnih startera). U takvoj situaciji najteže je, i zapravo predstavlja prvorazrednu hrabrost, doći raditi u Hajduk na tako odgovornoj poziciji kao što je sportski direktor, a klub bi svakako trebao dovesti što je moguće sposobnijeg čovjeka.
I konačno mu dati znatno više vremena, povjerenja i samostalnosti u radu i odlučivanju nego što su imali Vučević, Vitali i Kalinić. Posljednji koji se dulje zadržao na funkciji, više od tri godine, bio je Mindaugas Nikoličius, ali osim dva osvojena Kupa 2022. i 2023. godine ni njegova era nije donijela ostvarenje dvaju kapitalnih ciljeva, što su naslov prvaka i skupina europskih natjecanja.
Kako je nekolicina igrača koje je on doveo još u klubu, čini se da je na pomolu i konačni obračun s njegovom ostavštinom. Bio trener Garcia ili njegov potencijalni nasljednik, tražit će se mlađa, poletnija i brža momčad, što je Urugvajčeva ideja već ove sezone, ali svakako i značajno jeftinija od sadašnje. Nije lako biti u koži predsjednika Bilića, ali izbora, osim daljnjih ušteda, zasad nema. Zato sve miriše na neki posve novi i redizajnirani Hajduk od ljeta 2026., ali ključni je problem što još nije određeno i tko će ga sastaviti. Kad bi se to saznalo što prije, smanjila bi se barem malo i mogućnost nastavka vožnje kružnim tokom rezultatskog neuspjeha…
