Dvije i pol godine omiljeni stihovi bili su mu “Difendo la città, alé Napoli alé!” (Branim grad, idemo Napoli!), sada kreće na tečaj francuskog jer do ljeta 2029. trebao bi tulumariti travnjacima uz “Allez Paris, Où tu ne seras jamais seule” (Idemo Pariz, nikada nećeš biti sam). Da su se kockice malo drukčije posložile, Hviča Kvarachelia u jednom bi trenutku već sada uspješne karijere prošetao Marjanom, možda i zapjevao “Bili su, bili, vrhovi planina”…
Najbolji gruzijski nogometaš, popularno zvani Kvaradona, ovih je dana kompletirao transfer u PSG vrijedan 75 milijuna eura i šest puta veće plaće (12 milijuna eura po sezoni) nego u Napoliju. Ujedno je to i izvrstan trenutak za dosad neispričanu priču sa splitskim začinom – dok šira publika nije imala pojma da uopće postoji, Hviča Kvarachelia nalazio se pod budnim okom Poljuda, točnije Marija Brkljače, koji je krajem 2018. u ured Hajduka predao opširno skautsko izvješće uz zaključak:
“Definitivno veliki potencijal kojeg bismo trebali dovesti u svoju drugu momčad i pripremati za ulazak u prvu kroz period od šest mjeseci do godinu dana. Definitivno igrač za potpisati”.
Današnji sportski direktor Šibenika u to je vrijeme bio glavni skaut Hajduka, a u Gruziju se zaputio otprilike tri tjedna nakon potpisa ugovora s Bijelima. Što ga je natjeralo u južni Kavkaz? Brkljača je prethodno bio skaut Deportivo Alavesa (i Rudeša), područje njegova djelovanja podrazumijevalo je upravo jugoistočnu Europu. Očito je želio ispitati skroz mu poznati teren i imao je što za vidjeti – 29. studenog 2018. na stadionu Miheil Meshi ispratio je utakmicu gruzijskog prvenstva između Rustavija i Dile Gori. Unatoč rezultatu 0:0, Brkljači nije bilo dosadno. “Zaveo” ga je 17-godišnjak, kojem će podijeliti visoke ocjene u svim rubrikama skautskog kartona:
“Fizički prezentan. Tehnički vrlo dobro obučen. Vrlo dobra protekcija lopte i prvi dodir. Prijem s odnošenjem. Na dispoziciji za presing. Povratna trka. 1 na 1 konkretan. Dobar osjećaj za igru. Kreativan i hrabar. Agilan s dobrom ravnotežom. Izrazito izdržljiv.”
Sve to stajalo je u Brkljačinu osvrtu na Kvaracheliju, koji sadrži i ocjene (skala 1-10) za niz igračkih segmenata, a nećete pronaći numeru manju od 7, zapisanu u rubrici skoka, komunikacije, predviđanja, druge lopte i dugog dodavanja. U svim ostalim tehničkim i taktičkim elementima, kondicijskim sposobnostima i psihološkim karakteristikama, redaju se osmice i devetke.
Brkljača je, dakle, nanjušio svjetskog talenta u najranijoj fazi karijere – Kvarachelia se tada tek godinu dana bavio profesionalnim nogometom. No, ni okvir s nedostacima nije ostao prazan:
“Svakako ima još prostora za napredak u taktičkom smislu. Nerijetko se zaigra s loptom, što u jačim ligama neće prolaziti”.
No, kada dječačka zaigranost preraste u hitru nepredvidljivost, priča je potpuno drukčija i itekako će “prolaziti”. Ako pored sebe imate ponajprije Victora Osimhena, zatim i ostale “ratnike” pod komandom Luciana Spallettija, onda je to priča vrijedna čak i povijesnog scudetta sezone 2022./2023. Kvarachelia je tada i zaradio nadimak s konotacijom čuvenog Argentinca.
Nego, zašto Kvaradona ipak nije osvanuo na Poljudu za iznos od stotinjak tisuća eura, koliko je navodno trebao stajati njegov dolazak? Jedna verzija priče kaže da Marin Brbić (drugi mandat) nije bio uvjeren da je to pravi ili potreban potez, što znači da je Kvarachelia ostao u “malom mozgu” Bijelih mjesecima nakon Brkljačina izvještaja jer Brbić je zamijenio Jasmina Huljaja u ožujku 2019. Zimski prijelazni rok po Brbićevu je dolasku već završio, a Kvarachelia je mjesec dana ranije za 100 tisuća eura završio na posudbi u Lokomotivi iz Moskve do kraja sezone.
Dakle, Hajduk je o Kvaracheliji očito raspravljao (i) u kontekstu ljeta 2019., a činjenica da su Rusi platili Rustaviju 100 tisuća eura za spomenutu posudbu, a ne puni transfer, te da je Rustavi ranije “iskeširao” 180 tisuća eura Dinamu Tbilisiju, mogla bi značiti i da Hajduk mora platiti više od prvobitno navedene cifre. Kako bilo, procijenili su da je ulaganje u igrača iz manje poznatih voda nepotrebno, posebno imajući na umu da tadašnji trenutak Hajduka podrazumijeva potragu za snažnom i kontinuiranom vizijom na mnogim, tako i financijskim poljima. U takvoj situaciji teško je reći koliko su mogli napraviti Brkljača ili tadašnji sportski direktor Saša Bjelanović…
Završno, ali i podjednako važno – Hajduk je vjerovao da će (Kvaracheliniju) poziciju ofenzivnog veznjaka i krilnog napadača vrlo skoro podariti mladiću iz svoje škole. Znate da je Tonio Teklić od samog početka bio podvučen kao velika nada Bijelih. Iz druge ekipe Hajduka prešao je u seniore upravo u zimu 2019. i ako je nekoga trebalo razviti, onda je to mladi Splićanin. Nema potrebe da ga “guši” anonimni Gruzijac, je l’?
Na koncu ni “projekt Teklić” nije urodio plodom, no to je već neka druga priča, sada 2000 kilometara daleko od Splita (u Turskoj). Kvaradona se nalazi 200-tinjak kilometara bliže, u Parizu, stigao je kao svojevrsni nasljednik Kyliana Mbappéa. Nesuđeni “bili tić” nada se da će krila raširiti i na Parku prinčeva.
