Priča Marija Kovačevića pomalo je filmska. Nakon što je pobijedio tešku bolest, dugo je čekao trenersku priliku, usprkos tome što je vodeći Varaždin bio jednako dobar kao i na klupi Slavena. Međutim, mnogi su bili sumnjičavi, što zbog toga što nisu bili sigurni koliko je dobar, a što zbog te nesretne bolesti. Mnogi su sumnjičavo vrtili glavom na liječničku potvrdu koja je bila Kovačevićev dokaz da ponovno može na klupu.
I onda su ga ljetos praktički isti dan nazvala dva kluba: Slaven Belupo i Rudeš. U Koprivnici su mu rekli da je jedan od kandidata, a u Rudešu su mu odmah ponudili mjesto trenera.
– Ne dobijem li posao u Koprivnici, stižem u Rudeš, imaš moju riječ – kazao je Mario Kovačević Stipi Čondriću, direktoru Rudeša.
Čondrić je već trljao ruke, jer se do njega probila informacija da će Simon Rožman biti trener Slaven Belupa.
Informacija je doista bila točna, Rožman je bio prvi trener s kojim je Slaven pregovarao. Slovenac bi i dobio posao da je odmah prihvatio ponudu, ali tražio je malo vremena za razmišljanje, vjerojatno važući ili čekajući neke druge ponude. Kako je Slaven bio u nezavidnoj poziciji, ljudi u klubu su potom razgovarali s Kovačevićem, koji im je prezentirao svoju viziju igre i odmah poručio da želi doći. Nije ni pitao kakva će biti plaća, jer “Slaven je uvijek bio korektan klub, a i važno mi je raditi, a ne brojati novac”.
Kako se Rožman nastavio premišljati, tako se Slaven Belupo odlučio za Kovačevića. I onda se dogodilo da je Rožman sedam mjeseci kasnije ipak stigao u Koprivnicu, ali kao trener Osijeka, te je nakon velike drame i izvođenja penala morao čestitati kolegi Kovačeviću na zasluženoj pobjedi.
Eto, što je nogomet i kakve priče nudi. Još početkom rujna Kovačević je jednom nogom bio do toga da preuzme Rudeš, a danas je uvjerljivo prvi kandidat za trenera sezone u SuperSport HNL-u. Trener koji u Koprivnici ispisuje povijest.
A tko zna gdje će biti na ljeto, jer sve se glasnije priča o tome da bi Kovačević mogao preuzeti Dinamo ili Hajduk. Sve su to za sada špekulacije, ali činjenica je da talijanski treneri u Maksimiru i na Poljudu (još uvijek) nisu ostavili trag kakvom su se njihovi poslodavci nadali, a Kovačevićeve akcije svakim danom rastu. Ako može sa Slaven Belupom, zašto ne bi mogao s Dinamom ili Hajdukom?
Kovačević u Koprivnici ima važeći ugovor, ali jasno je da mu nitko ne bi stao na put dobije li ponudu nekoga od hrvatskih velikana.
Možete li to zamisliti? U devet mjeseci od toga da je prihvatio ponudu Rudeša – koja se ipak nije materijalizirala – do toga da s povijesnom titulom osvajača Kupa sa Slaven Belupom osvane na Poljudu ili u Maksimiru?
Kakva bi to tek priča bila…
