Dok je skupina od dvadesetak ljudi zadivljeno zurila u stotine komada srebrnine iza stakla, u trofejnoj sali podno zapadne maksimirske tribine, turneja oko stadiona začinjena im je iznenađenjem. U prostoriju ju ušetao Samy Mmaee, svježa Dinamova akvizicija, poslije čijeg su ulaska navijači ekspresno formirali red za fotografiranje i upoznavanje.
Nakon što je 27-godišnji Marokanac strpljivo ispunio želje okupljenima, koji su htjeli ovjekovječiti taj trenutak, za Jutarnji je progovorio o prvim dojmovima po dolasku u Zagreb iz susjedstva, crticama iz karijere i očekivanjima na novoj nogometnoj adresi, na koju je stigao iz Budimpešte.
Trogodišnju eru u Mađarskoj zaključili ste s pet trofeja: četiri osvojena prvenstva i jednim Kupom. U istom ritmu planirate nastaviti i u novom klubu?
– Najveća ambicija je ulazak u Ligu prvaka, ali i osvajanje naslova i Kupa. Navikao sam na takve stvari, to su bili imperativi i u mom bivšem klubu. U istoj sam situaciji, ciljevi su uvijek najviši.
Nakon što ste tri godine nosili dres Ferencvárosa, Dinamo je iskorak u vašoj karijeri…
– Naravno, to je korak naprijed. Dinamo ima veliku reputaciju u Europi, svi znaju da je to velik klub, sretan sam što sam stigao ovdje iz Ferencvárosa, koji je također velik klub.
Prethodnu ste svlačionicu dijelili i s bivšim trojcem “modrih”: Gojakom, Rokom Baturinom i Čabrajom.
– S Gojakom sam igrao najduže. On je još uvijek tamo i pričao mi je o Dinamu i Zagrebu, rekao mi je samo jako dobre stvari.
Umjesto novinara i analitičara, kako biste sami opisali svoj igrački profil?
– Mislim da sam prilično snažan u duelima, brz sam i mobilan za braniča. Pokušavam uvijek dati najbolje od sebe na terenu. Kompetitivan sam, želim pobijediti u baš svakoj utakmici. Imam u sebi želju za pobjeđivanjem.
Imate li nogometnog uzora?
– Hmm, puno je dobrih braniča, ali onaj na kojega se ugledam i koji odgovara mom stilu igre jest Thiago Silva. On je za mene primjer, netko na koga se nastojim ugledati.
Obitelj Mmaee je prvoklasna nogometna loza, dala je čak četiri profesionalna igrača.
– Da, moja braća su ofenzivni igrači, sva trojica, ja sam jedini branič.
Uz vas, najpoznatiji je brat Ryan, napadač Stoke Cityja. Hoće li biti mjesta i za njega u Maksimiru?
– Ha, ha… Nikad ne reci nikad. U nogometu je sve moguće, sve se brzo mijenja, zašto ne? Može doći, ima kvalitetu.
Karijeru ste začinili i s deset nastupa za marokansku reprezentaciju. I to sve pod palicom bivšeg Dinamovog trenera, Vahida Halilhodžića. Po čemu ga pamtite?
– Jako je direktan, tvrdoglav, ali na dobar način. Ako ima ideju u glavi, onda ide do kraja. On je autentičan, zato smo ga voljeli. To je on, odličan je čovjek.
Povratak u nacionalnu vrstu preko Dinama je, pretpostavljamo, jedan od vaših ciljeva?
– Naravno, iako mi to sada nije u fokusu. Moram u klubu pružati dobre igre, to mi je prvi cilj. Ostalo nije u mojim rukama, to ne mogu kontrolirati, ali mogu utjecati na to da budem najbolji što mogu biti.
Donedavno su u Dinamovoj svlačionici bili smješteni Mislav Oršić i Joško Gvardiol, tandem koji je zabio vašem Maroku u utakmici za treće mjesto u Kataru…
– Ha, ha. Gledao sam tu utakmicu. Hrvatska je velika nogometna zemlja, to su pokazali na najvećim pozornicama. Uživao sam u toj utakmici, iako je Hrvatska pobijedila.
Prije seniorske premijere za Maroko, odradili ste i deset nastupa za belgijske mlade vrste. Sredinu obrane ste tada držali s Woutom Faesom, standardnim braničem Belgije na proteklom Euru.
– Igrao sam s gotovo pola igrača iz ove belgijske reprezentacije u mlađim selekcijama. Poznajemo se i još smo prijatelji. Odlučio sam se kasnije za Maroko zbog takvog osjećaja, ali i zbog majke.
Je li vam u upečatljivom sjećanju ostala neka Dinamova europska utakmica iz prethodnih godina?
– Dinamo uvijek ima dobar put u Europi, poznati su po tome. To je momčad koju je teško pobijediti, čak i najvećim klubovima. Gledao sam nekoliko utakmica, ali ne mogu se sjetiti s kim su točno igrali.
Igrali ste u susjednoj ligi, znate li što o HNL-u?
– Znam da je Hajduk naš rival, znam da su najveća očekivanja oko te utakmice i da je to rivalstvo jako, čak između gradova. Znam i za Rijeku, još neke klubove…
Jeste li imali još ponuda na stolu, uz Dinamovu?
– Da, imao sam nekoliko prilika. Kompetitivan sam, ne želim otići negdje gdje ću se boriti za ostanak ili biti u sredini ljestvice. Želim igrati u klubu koji se bori za sve, to je moj mentalitet i zato mi se svidio Dinamo, zato je to bila najbolja opcija. Ovaj projekt je nešto što mi paše.
Jeste li upoznati s navijačkom scenom? Jeste li vidjeli fotografije s utakmica i sjeverne tribine?
– Naravno, istraživao sam sve kada sam bio u kontaktu s klubom. Znam da ljudi vole ovaj klub, da grad živi za klub, vidio sam fotografije s utakmica. Prekrasno je, jedva to čekam vidjeti na svoje oči i osjetiti tu atmosferu.
Veći dio hrvatske reprezentacije prošao je i kroz Dinamo, što mislite o našoj nacionalnoj vrsti?
– Vrlo kvalitetni, “top” igrači. Modrić je osvojio Zlatnu loptu, tu su još bili Mandžukić, Perišić, Brozović… Imate jako puno kvalitete, smatram da je i hrvatsko prvenstvo jače od mađarskog. Zato mi je ovo dodatan izazov.
Osim belgijskih “faca”, svlačionicu ste dijelili i s velikim marokanskim zvijezdama. Međutim, u dugačkom popisu vaših suigrača iz karijere, u oko mi je upalo ime – Víctor Valdés.
– Da, igrali smo jedne godine u Standard Liègeu. Bio je to mali šok, ha, ha. Onako, vidite Víctora Valdésa, Barceloninu legendu, bilo je malo čudno, ali lijepo. I izvan terena je jako dobar.
Otac vam je Kamerunac, majka Marokanka, a vi ste rođeni u Belgiji. Koja je pozadina te priče?
– Sve ste rekli ha, ha. Majka je iz Maroka, ali je došla živjeti u Belgiju, kao i otac iz Kameruna.
Kada smo već kod Kameruna, imate pokoju fizičku sličnost s Rigobertom Songom…
– Ha, ha, ha… Otac mi je govorio da moram biti poput njega, on je velika ikona u Kamerunu. Imamo neke sličnosti, možda zbog frizure.
Jeste li pričali s trenerom Jakirovićem?
– Upravo sam ga sreo sada, kratko smo pričali o programu i rasporedu, poželio mi je sreću.
Za kraj, jeste li “ulovili” koju riječ hrvatskog jezika i čime se kratite vrijeme van travnjaka?
– Ne, nisam još, ali morat ću naučiti. U slobodno vrijeme volim gledati svaki sport. Košarku, Formulu 1, biciklizam… Također, volim provoditi vrijeme s obitelji, ali i čitati – zaključio je Samy Mmaee.
