Hoće li se prvak u 34. izdanju prvenstva Hrvatske u nogometu odlučiti u derbijima ili pak u utakmicama vodećih protiv ostatka lige? Ispravan odgovor je da je svaka utakmica odlučujuća, ali matematički derbiji imaju dvostruki značaj, pogotovo kada u njima bude pobjednika.
Jednostavan je primjer Hajduka. Da nema dvije pobjede nad Dinamom, već protiv neka druga dva rivala, bio bi ili iza Modrih ili u najboljem slučaju izjednačen, ovisno kako bi međusobni dvoboji završili, a sada je tri boda ispred. Slično je i s vodećom Rijekom, koja u devet utakmica nema ni jedan poraz protiv Dinama, Hajduka i Osijeka.
No, u preostalih deset kola vodeća trojka plus šestoplasirani Osijek imat će samo tri međusobna okršaja, dok će sedam puta igrati protiv ostale šestorke. Tu se sad nameće ona stara fraza da se prvenstva osvajaju na malim utakmicama, koja ima dva jaka uporišta. Prvo je što tih dvoboja ima i do dvostruko više, a druga da je riječ o suparnicima manje kvalitete igračkog kadra, koje je samim tim favoritima lakše i pobijediti.
Čak i u ovoj neizvjesnoj i za SHNL vrlo rijetkoj sezoni u kojoj se “nitko nikoga ne boji”, statistika kaže da je Dinamo baš na račun najboljeg učinka protiv slabijih klubova poništio katastrofalni učinak u derbijima. Zaista se ne pamti da je u vrijeme dvodesetljetne dominacije Dinamo u devet utakmica s Hajdukom, Rijekom i Osijekom osvojio samo šest od mogućih 27 bodova (22 posto), dok su za to vrijeme Rijeka i Hajduk priskrbili 17 i 16.
Od ukupnog broja od 45 bodova, Dinamo je njih 39, ili 86,7 posto, zaradio u dvobojima s preostalih šest klubova (Varaždin, Lokomotiva, Istra 1961, Slaven Belupo, Gorica, Šibenik) s kojima je igrao 17 dvoboja. Od maksimalnog 51 boda izgubio je njih 12, pa je na 76 posto učinka u tom segmentu.
Rijeka, koja je najbolja u derbijima takozvane “velike četvorke”, protiv ostalih ima drugi najbolji učinak s osvojena 33 boda. To je 66 posto od ukupnog učinka lidera s Kvarnera (50 bodova) i 64,7 posto mogućih bodova protiv preostalih šest. Vrlo sličan je i doseg drugoplasiranog Hajduka, 32 od 48 osvojeno s ostalima (66,6 posto), odnosno 32 od mogućih 51 ili 63 posto.
Osijek, koji nije u utrci za prvaka, već će pokušati uhvatiti četvrto mjesto, od 31 boda je 23 ulovio sa šestorkom ili 74 posto, te 45 posto mogućih u tih 17 ogleda.
Kada bismo se poigrali sa statistikom, pa da u zadnjih deset rundi svi imaju sličan učinak u tih sedam dvoboja s ostalom šestorkom, onda bi od mogućeg 21 boda Dinamo ulovio 16, Rijeka 14, Hajduk 13, a Osijek 10 bodova. Već na prvi pogled to bi značilo da i Dinamo vjerojatno gubi barem jednu utakmicu (pet pobjeda, remi i poraz donose 16 bodova, a četiri pobjede i tri remija su samo 15), a Rijeka i pogotovo Hajduk skoro sigurno i dvije. U projekcijama za naslov prvaka malo tko želi i čuti za poraz, a kamoli dva, dok u Dinamu kojem Rijeka bježi pet, a Hajduk tri boda, otvoreno najavljuju da računaju na maksimalni 21 bod u svim utakmicama koje nisu derbiji.
Dakle, zaključak je vrlo jasan kada je u pitanju borba za naslov prvaka: svatko od tri lovca za konačni uspjeh i podizanje pehara krajem svibnja, mora nadmašiti dosadašnji postotak bodova protiv šest klubova iz donjeg dijela redoslijeda, a njima se komotno može pridodati i Osijek, iako smo ga za potrebe “velike četvorke” koristili u kontekstu derbija. Ma koliko će bitni biti i derbiji, takozvane male utakmice ipak će imati golemi značaj za rasplet, a u njima se Dinamo unatoč svim problemima i posrtajima i ove sezone snalazi kao riba u vodi. Ostali to tek trebaju pokušati potvrditi jer to im je i jedina nada u titulu…
Uoči završnih deset kola SHNL-a često se u javnosti i na raznim forumima povlači teza o iznosu novca koji ostali klubovi dobivaju na račun Dinamove zarade u Ligi prvaka, odnosno stvara se fama da bi taj iznos bio znatno manji ako Hrvatska ne bi imala predstavnika u jedinstvenoj skupini Lige prvaka, koja je uvedena ove sezone. Tako se proizvodi i nedopustiva, antisportska teza da većini ostalih klubova odgovara da Dinamo bude prvi, dok je jedina istina da hrvatski nogomet neće propasti ako Dinamo ne bude prvak!
Tema o podjeli novca koji distribuira UEFA kao nagradu za rezultate klubova svake države u europskim natjecanjima, vrlo je kompleksna i traži mnogo širu i do zadnje brojke preciznu elaboraciju, s obzirom da je UEFA krajem prošle godine i objavila pravilnik o distribuciji zarađenog novca u Ligi prvaka od 2024. do 2027. godine. Sažetak priče je u tome da su države podijeljene po koeficijentima njihovih klubova, s tim da je pet najboljih posebna kategorija koja dijeli 50 milijuna eura, odnosno 10 milijuna svaka.
Sve preostale države, među kojima je i Hrvatska, dijele ukupno 258 milijuna eura. Kako je na kraju 2023. koeficijent hrvatskih klubova bio dovoljan za 19. mjesto, tako nam je UEFA fiksno dala 4,146.000 eura, bez obzira na to kako će proći prvak. Kako je Dinamo uspio izboriti skupinu LP, tako je donio dodatnu zaradu, koja ukupno iznosi 5,547.000 eura i to se na početku ove godine podijelilo na devet preostalih klubova SHNL-a. Svatko od njih dobio je 616.333 eura ili 155.666 eura više nego da Hrvatska nije imala predstavika u Ligi prvaka (tada bi bilo 460.666 eura svakome).
Postoji i drugi dio, koji UEFA plaća za one koji nisu u njezinim natjecanjima preko rezultata sudionika, posebni su i metoda i mogućnost izračuna (i drugoligaši su u igri za novac, ali ovise o volji prvoligaša da im nešto daju), ali da ne duljimo: Dinamo je svojim rezultatima i zaradom svima ostalima priskrbio i dodatnih 1,548.000 eura ukupno, odnosno 172.000 eura svakom klubu SHNL-a. Razlika je, dakle, 327.666 eura, što bi bila propuštena zarada ostalih devet klubova, ako prvak Hrvatske, u ovom slučaju Dinamo, ne bi nastupio u elitnoj Ligi prvaka.
