Ne dogode li se neke opipljive promjene u stavovima, bliži se Dinamov rastanak s Brunom Petkovićem. Nakon prve “runde” pregovora, naime, novi predsjednik Uprave Zvonimir Boban i napadač Plavih nisu pronašli zajednički jezik, pa iako Petković ima ugovor još godinu dana, čini se kako će se obistiniti najave njegova menadžera Ivana Cvjetkovića, koji je početkom ožujka rekao kako je “plan da Petković na ljeto ode iz Maksimira.”
Istina, prije desetak dana Cvjetković je rekao i da Bobanovim dolaskom u Maksimirsku 128 ipak postoje izgledi za Petkovićev ostanak, međutim bliski susret Bobana i Petkovića nije donio dogovor i trenutačno je realna opcija Petkovićev odlazak iz Dinama nakon sedam maksimirskih godina.
U tom je razdoblju Petković odigrao 279 utakmica za Plave, postigao je 88 pogodaka i 61 put je bio asistent. Mislav Oršić i Bruno Petković najbolji su Dinamovi strijelci u povijesti u europskim utakmicama (po 28 pogodaka), osvojio je Petković s Plavima šest naslova hrvatskoga prvaka, dva Kupa i tri Superkupa. I definitivno je, kao nositelj igre, još kako obilježio ovih sedam maksimirskih godina, iako je bilo i dana kad je pretrpio zvižduke s tribina.
Počne li u novoj sezoni Dinamov život bez Brune Petkovića, jasno je da će mnogo toga biti drukčije nego što je bilo dosad. Istina, Petković je zbog ozljeda propustio veći dio ove sezone, vratio se nespreman u završnici prvenstva i na tih nekoliko utakmica, logično je, nije bio ni blizu svoje objektivne vrijednosti. Pa je stoga, od četvorice Dinamovih prošlosezonskih trenera, na spremnog i zdravog Petkovića na početku sezone mogao računati samo Sergej Jakirović, a koliko-toliko mogli su ga koristiti Nenad Bjelica, Fabio Cannavaro i Sandro Perković.
Plavu bi klupu trebao preuzeti Mario Kovačević i vrlo brzo će se znati hoće li Petković biti u njegovoj svlačionici. Ostane li upražnjeno mjesto dosadašnje plave “devetke”, Kovačević će stvarati novu momčad, u kojoj će od starijih igrača, kako sad stoje stvari, ostati samo Josip Mišić. Bio bi Mišić u tom slučaju lider svlačionice, Kovačevićeva “desna ruka” na terenu.
Petkovićev odlazak neprijeporno će donijeti i nove okolnosti. Jer, njegov je utjecaj u svlačionici (kao i u cijelom klubu) bio još kako velik, bio je simbol šampionskog Dinama, jedan od ključnih igrača u posljednjih sedam sezona. Pa čak i kad je bio nespreman i poluzaliječen, njegova je pojava na travnjaku donosila suigračima dodatno samopouzdanje i još pojačavala ionako pobjednički mentalitet momčadi.
Nisu, dakle, uopće prijeporne Petkovićeve velike zasluge za Dinamove trofeje. No, koliko je god Petković dao Dinamu, toliko je i Dinamo dao njemu. Ne treba, naime, zaboraviti da je Petković došao u Dinamo u ljeto 2018. godine kako bi spasio karijeru. I u tome je uspio, prometnuo se u tom razdoblju u jednog od najboljih igrača lige i povremeno važnoga reprezentativca. Pa iako je ostao dojam da nije iskoristio svu svoju bogomdanu nadarenost (a za to je, po ocjenama mnogih stručnjaka, ponajviše sam kriv), nitko ne može osporiti njegovu važnost u Dinamovim uspjesima, domaćim i međunarodnim…
– Imamo dobar odnos, koji je, istina, znao biti i turbulentan. Čovjek sam koji će ti dati sve, pa onda očekujem sve i natrag. Petković to dobro zna, nekad ga treba maziti, nekad kazniti, nekad ga staviti, a nekad maknuti iz momčadi. Ali, morate prema njemu, kao i prema svakome igraču, biti pošteni – rekao je jesenas Nenad Bjelica, najvažniji trener u Petkovićevoj karijeri, koji ga je, poklonivši mu povjerenje, praktički vratio u život 2018. godine.
S Petkovićem u svlačionici dobro su surađivali i Ante Čačić (vratio ga je u reprezentaciju) i Sergej Jakirović, momčad se godinama stvarala oko Petkovića i takva je hijerarhija unutar kabine bila prihvaćena, budući da je bilo i rezultata. Po svemu sudeći, Kovačević neće imati priliku osloniti se na Petkovićeve vještine i morat će potražiti neka druga idejna rješenja u igri. To će svakako biti hendikep novome treneru, ali istodobno i prigoda da promijeni Dinamovu “krvnu sliku” i način igre, stoga bismo u novoj sezoni trebali očekivati agresivniji, brži i energičniji Dinamo. Ali, bez Petkovićevih čarolija, koje su nerijetko odlučivale utakmice, te donosile pobjede, bodove i trofeje…
