Ne bi nam bilo teško zamisliti kako dečko iz Wolta u ranu zoru pokuca na vrata Fabiju Cannavaru i ispruži ruku s paketom na kojem piše “Dobro došli u Dinamo!”.
Unutra će ispod ukrasnog papira naći prigodan priručnik sklepan od onih koji mu doista žele uspjeh na Maksimiru s uputama “Tko s kime i zašto” te par životnih lekcija starih majstora, među inima njegovih učitelja Marcela Lippija i Fabija Capella. Na naslovnici bi moglo stajati kako mesna plata leti iznad glava engleskih reprezentativaca i razbija se o zid, dok na kraju stola bijesni Capello grmi: “Kome što nije jasno?”. Legendarna je to scena iz tabora Tri lava kad je Talijan poludio na Emilea Heskeya zato što je tipkao na mobitel za vrijeme večere, pa u naletu adrenalina zavitlao pladanj dajući do znanja tko je gazda.
Mnogi sada nešto slično preporučuju Cannavaru jer opći je dojam nakon Rijeke da s njegovom momčadi nešto nije u redu, a svakako vidimo da glavom nije na terenu. U isto doba opozicija koja Marku Mariću, pa tako i klubu, nije oprostila smjenu Nenada Bjelice, lagano slaže datoteku Cannavarovih grijeha.
Dečki u plavim dresovima pomislili su očito da će naslov prvaka doći sam od sebe zato što su oni Dinamo, pa im nije potrebno “gorjeti punim plamenom”. I prevarili se. Mnogi se sada pitaju kako Mister može spasiti sezonu? Ako kratko odvrtite film s Rujevice i komparirate s ranijim nastupima Modrih u SHNL-u, nalikuju kao kopije. Dinamo ne igra obranu, a s loptom je spor, jalov i griješi. Čeka inspiraciju pojedinca. Bio trener Sergej Jakirović, Nenad Bjelica ili Fabio Cannavaro, problem je strukturalan. Kad bismo danas pisali o tome kakav je posao napravljen prošlog ljeta u prijelaznom roku, kad su dovedeni Mmaee, Mbuku, Cordoba, Torrente, Oliveras i donekle kao iznimka Pjaca, otrov bi se slijevao kroz rečenice, a da dodamo još i koje pozicije nisu odgovarajuće popunjene, sve bi se crnilo.
No, ovog je časa bitna samo posljedica, slika Dinama na igralištu, na kojem vidimo da od desetorice samo četiri igrača pokušavaju igrati obranu, i to često loše, a ostali su uglavnom promatrači. Tako se ni Real Madrid ne bi obranio. Vezni red ni približno ne djeluje u defenzivi kako bi trebao, Josip Mišić i Petar Sučić kad su ne terenu još nešto i rade, ostali ništa. Krila su čak i gora, misle valjda da je to posao nekih drugih. Opet je blaga iznimka Pjaca.
Na lakoći kojom je Rijeka ulazila u šanse Radomiru Đaloviću bi pozavidjeli i Carlo Ancelotti ili Hansi Flick, ali kako ne bi kad ih nitko u tome nije sprječavao? Samo četiri lika iz zadnje linije koji su i sami bili pogubljeni.
Fabio Cannavaro kaže da u svlačionici nema nikakvih problema po pitanju odnosa i atmosfere, iako mu ne bi bilo loše da širom otvori oči jer na terenu vidite kako Modri ne igraju ozbiljan nogomet. Nakon utakmice na putu do Zagreba svi su bili utučeni, nitko ni s kim nije razgovarao. Čujemo da se trener žalio kako je dio ekipe fizički nedovoljno spreman, čemu se ne čudimo jer taj dojam i odaju. Na početku tjedna u kojem nisu igrali utakmicu zato je pojačao treninge, no ovih dana se radi taktika jer već u srijedu je četvrtfinale Kupa s Osijekom.
Cannavaro je imao zimske pripreme u Turskoj, ali kratke, s čak tri nastupa, nedostatno da se poprave sve manjkavosti u kondiciji igrača. Slušati ga prava je milina – visok intenzitet i protok lopte, igra bez lopte, presing nakon izgubljenog posjeda, visok izlazak na obranu suparnika, odlična tranzicija… Sve krasno, baš kako treba u modernom nogometu. Vjerujemo da on doista i radi na tome, no izgleda da tapka na mjestu. Napadi su spori, lopta se gubi olako, a kad protivnik krene u kontru vraćaju se kao penzioneri s večernje šetnje. Toliko spominjani međuprostor kod Modrih je otvoren kao Božja vrata. U SHNL-u bi mogli uvesti igricu “Budala tko Dinamu ne zabije”. U svemu tome čudne su trenerove odluke kod postavljanja pojedinih igrača na određene pozicije.
Nije malo onih koji će sugerirati da bi se Modri trebali još jednom zavući u formaciju s trojicom stopera, pa kao i u doba Jakirovića i Bjelice tako pokušati ustabiliti. Tko zna, možda to bude i Cannavarov potez, on ionako sa stavljanjem Theophilea–Catherinea na desnog beka, a guranjem Bartola Franjića tijekom igre s pozicije lijevog u sredinu, koketira s trojicom stopera, ali to bi bio potez očajnika i pokazatelj da se odustalo od rada na igri koja bi treba donijeti daleko uvjerljiviji nogomet i da se na mišiće pokušava napraviti rezultat.
Cannavaro, ipak, kako god zna, mora osnažiti obranu i posložiti vezni red koji će funkcionirati, to je temeljni zadatak. Igra koju nude Samy Mmaee i Arijan Ademi jasno daje do znanja da bi mu bilo korisno pronaći druga rješenja. Mmaee cijelu obranu čini nesigurnom, a Ademi defenzivno redovno kasni, dok ga napadački ima jako malo. Leon Belcar debitirao je kao zadnji vezni u Rijeci, međutim, gdje je god bilo najpotrebnije nije ga bilo.
Možda bi čak mogao probati s Bartolom Franjićem u sredini terena te s Markom Rogom, kao dvojicom zadnjih veznih, jer u tom segmentu igre treba više motorike i angažiranosti. Prije svega da se pokrije područje ispred zadnjeg reda. Ako odluči startati s Petrom Sučićem, a ne ga dozirati, onda bi Sučić, Rog i Baturina mogli biti sredina terena. Pierre–Gabriel, Theophile, Galešić (Torrente) i Franjić obrana. Naravno, neće otpisati Belcara, i on je opcija.
Dinamo, kad se pogleda vrijednost igrača, i dalje ima najbolji kadar u SHNL-u, premda razlika ni približno nije velika kao nekad, ali to mu ruše čak tri činjenice – ozljede (trenutačno su izvan ekipe Petković, Mišić i Stojković, trojica od najvažnijih), propusti u formiranju momčadi (pa na lijevo krilo ne znaš bi li stavio Pjaci ili Hoxhu, a na desno krilo, zadnjeg veznog i lijevog braniča nemaš koga) te taj fijasko u lanjskom prijelaznom roku (gotovo svi angažirani igrači pokazali su se promašenim investicijama te je kao posljedica obrana poput pruta na vodi).
Zato danas nije lako biti u koži trenera Dinama. Ako izvuče stvar – odjeknut će, ako ne – odjeknut će još jače.
