Najavu piše: Robert Matteoni
Kažu mnogi autoriteti nogometa kako smo svjedoci jednog od najslabijih europskih prvenstva. Mnogo je faktora koji utječu na tu negativnu percepciju, ali recimo da je dovoljno spomenuti manji broj golova, u prosjeku 2,2, što je samo jednom (2016.) bilo slabije. Dovoljno je kazati da se nije istaknula neka od etabliranih klasa, da se nije istaknula niti jedna reprezentacija po nekom svježem i energičnom nogometu, a naposljetku i činjenica o 10 autogolova (još jedan i bit će rekord) puno govori o kvaliteti igre…
Španjolska i Francuska su dvije nogometne sile, koje će se večeras sučeliti u 37. utakmici, polufinalu Europskog prvenstva u Njemačkoj. Tradicija je na strani Španjolaca, koji su upisali 16 pobjeda prema 13 francuskih. Dvije reprezentacije zajedno su osvojile 10 titula na Mundijalima i europskim prvenstvima. Na ovom u Njemačkoj, barem do sada, opće je uvjerenje, Španjolska je ostavila ponajbolji dojam. Analitičari smatraju da je tajna De La Fuenteove reprezentacije upravo u skoro pa “anonimnom” izborniku, koji je poznat po radu s mladim selekcijama (i osvajanjima europskih naslova), ali široj kontinentalnoj javnosti bio je ‘no name’.
No, Španjolska pod njegovim vodstvom ima jasnu ideju igre, viziju kako je ostvariti i napose sjajnu mješavinu iskusnijih igrača i velikih mladih talenata koje je De La Fuente sjajno ukomponirao u kolektiv. Dok je njegov prethodnik Luis Enrique forsirao posjed lopte, pa je nakon tisuću dodavanja po utakmici njegova momčad izgubila naviku da se nešto mora i finalizirati u akcijama, De la Fuente je zadržao određenu dozu posjeda, ali je njegova primjena usmjerena samo u pripremu završnice. Španjolska sada igra brže i okomitije, a to je prije svega moguće zato jer ima iznimno brza krila, Williamsa i Yamala, koji daju dubinu momčadi, te su vrlo vješti u igri jedan na jedan.
Didier Deschamps je bio vrlo uspješan kao igrač i reprezentativac. Sada je već 12 godina francuski izbornik i nosi isti okvir svog djelovanja, vrlo uspješan. No, dojam je, da je dosadio i francuskoj javnosti, a kamoli drugima. Njegov nogomet je iznimno pragmatičan, okrenut samo rezultatu, odnosno doktrini koja će u danom trenutku biti, po njegovom sudu, najbolja da se ostvari željeni ishod. Iako su ga više puta otpisali, već pripremali govore za dolazak Zinedinea Zidanea, Deschamps je ostao, i nakon što je postao prvak svijeta 2018., a umalo i 2022. (izgubio finale od Argentine na jedanaesterce), sada mu treba europski naslov da bi ispunio sve, i više od toga, što žele Francuzi.
Izgubio je finale EP-a na domaćem tlu prije osam godina, na prošlom Euru je ispao prije polufinala, ali sada se fokusirao na osvajanje titule i ne mari za dojmove o igri. Kao što je kazao još nakon poraza od Portugala, u finalu Eura 2016. godine shvatio je da je bitan samo rezultat, a ne estetika igre.
U utorak u Münchenu analitičari šanse dijele na 50-50%. Španjolska je bila uvjerljivija po svim parametrima do polufinala, a Francuska nije postigla ni gol iz igre. Taj podatak, kažu neki od analitičara, sugerira da Francuska ima samo jedan problem da postane prvak – stvara puno šansi, ali je neprecizna pred golom. Hoće li se to promijeniti sada kada je najpotrebnije? Puno će toga ovisiti o najboljem igraču današnjice, Kylianu Mbappeu, koji na ovom Euru ne igra na razini svog potencijala, ali je i ovako vrlo utjecajan na učinak svoje reprezentacije, odnosno na ravnoteže u obrani suparnika.
Slomljen nos i nužnost nošenja specijalne maske, kako je i sam kazao, stvara mu značajne probleme. U ovom polufinalu, međutim, Mbappe će morati zaboraviti na sve probleme, jer od njega se očekuje onaj iskorak koji će biti ključan da se Francuska nametne razigranoj Španjolskoj.
Duela će biti na sve strane. Kounde će voditi važnu bitku s Williamsom, a Theo Hernandez s Yamalom. Na drugoj strani će Nacho, uz Navasa, morati zajedno neutralizirati Mbappea, čija su brzinska svojstva bitno iznad njihovih. Činjenica jest da je kolektivni duh Španjolaca na visokoj razini, pa se očekuje da će u igri svoje manjkove kompenzirati dupliranjem i agresivnijom obranom. S druge strane, Francuska ima sjajnu obranu, pravi zid ispred odličnog golmana Maignana, pa ne čudi da su do sada primili samo jedan pogodak, i to iz kaznenog udarca (Lewandowski).
Španjolska i Francuska su vrlo atraktivan par, ali nismo sigurni da će to biti i atraktivna utakmica. Previše je važna utakmica, kako smo gore naveli, u kojoj domaće im javnosti od svojih reprezentacija sada traže samo rezultat, a potom ako je moguć i bonus igre.
De La Fuente neće imati važnog igrača, Carvajala, koji je isključen s Nijemcima, zamijenit će ga 38-godišnji Navas. Neće biti ni stopera Le Normanda zbog žutih kartona, te Pedrija koji je stradao u duelu s Kroosom. Sjajna forma Danija Olma je garancija da će “naprijed” Španjolska biti raznovrsna i ubojita. U obrani će biti više izazova, jer ni Nacho, a ni Navas nisu baš u sjajnoj formi.
Kod Francuza velika je dvojba tko će igrati u sredini, s obzirom na to da se vraća Rabiot, a da je Camavinga bio jako dobar kao njegova alternacija. Moguće je da će ceh platiti Griezmann, koji djeluje iscrpljen i potpuno izvan forme…
