Na Bayern se lijepila etiketa “nagrade”, Koprivnica se najavljivala kao “usputna stanica”, a avantura u Istri – očekivanim slijedom događaja – trebala je biti svojevrsni “team-building”. Ipak, ranjena “modra” vojska, nakon dva teška nokauta, putuje u malo turističko mjesto ispod Pule, a radnja izleta svodi se na naslov – “Iskupljenje u Banjolama”.
Dok se praznovjerni Dinamovi navijači pribojavaju “kletve slova B” – na tragu redoslijeda utakmica protiv Bayerna, (Slaven) Belupa i Banjola – maksimirski klub želi odvezati pojas, napustiti turbulencije i nastaviti let prema ciljevima. Iako ih na stadionu Prematinka, u srijedu od 16 sati, čeka četvrtoligaš, “modrima” to mora biti novi početak i signalizacija “reseta”, kojima će igrači, najjednostavnije rečeno, pokazati da su – Dinamo.
Trener 14 godina
Oko 1200 ljudi natiskat će se na tribine simpatičnog zdanja na istarskoj obali, ali, ono što tradicionalno krasi Kup, mnoštvo zainteresiranih očekuje se i na kreativnim, improviziranim gledalištima. Povirivši na stranice lokalnih medija, za oko nam je zapeo podatak da na klupi niželigaša sjedi isti čovjek već 14 godina. Trener Dragan Tomić skupio je pozamašan staž, na kojemu bi mu zavidjeli brojni stratezi s prvoligaške pozornice. Upravo su kontinuitet i dugoročnost ključni filteri u Dinamovoj potrazi za novim šefom struke.
Sergej Jakirović dobio je “porciju” u Bavarskoj, ništa bolje se nije proveo niti Sandro Perković u Podravini, a iako se prstom može uprijeti u taktiku, zajednički nazivnik u oba posrtaja je i – momčad. Igrači ne bježe od odgovornosti za “tjedan iz horora” i upravo oni – povratkom na pobjednički kolosijek uz kvalitetne prezentacije – mogu vratiti mir. Ivan Nevistić jedino je ime koje je zaslužilo prolaznu ocjenu, a to jasno ilustrira što je pružio ostatak momčadi. Kada su slične krize kucale na maksimirska vrata, pogled bi se tradicionalno usmjeravao prema “senatorima”, prema kralježnici momčadi, a jasno je da ta “garda” treba biti predvodnik povratka na stare staze.
Paljba je proteklih dana sasuta na adrese novopečenih akvizicija. Isturen u tim raspravama bio je Samy Mmaee, koji se na Allianz Areni prvi put u karijeri susreo s takvim, atomskim nogometom, a po njegovim se reakcijama nakon pogodaka vidjelo da je u šoku, što je, onda i u Koprivnici, utjecalo na pad samopouzdanja.
Gard i stav
U slučaju Juana Córdobe, pak, ruku na srce, znalo se da će 21-godišnjaku iz Kolumbije trebati vremena za prilagodbu. Dosad je upisao sedam nastupa, skupio 294 minute i upisao dvije asistencije.
Naravno, oba igrača, kao i ostala pojačanja, daleko su od pravih izdanja, ali teško je očekivati da će oni “potegnuti” ako je i dugogodišnji kostur u “nokdaunu”. Igrači nisu zaboravili igrati nogomet, ali su u München i Koprivnicu zaboravili ponijeti gard i stav. Uvjete bez kojih se ne može. Pogotovo u Dinamu. I upravo bi te odlike trebale biti aduti za uplovljavanje u mirnu luku.
