Najavu piše: Siniša Lončar
Postoje tjedni u sezoni kada raspored nije samo pitanje rotacije i svježine, nego pitanje strateškog izbora. Za HNK Rijeku upravo je takav trenutak stigao sada – između Poljuda i Cipra, između emocije i kalkulacije, između derbija i Europe. I koliko god to nekima zvučalo svetogrđe, u ovom trenutku Cipar je – važniji.
Nisu egzotični
Rijeka igra europski dvomeč ovakve težine prvi put nakon 46 godina, nakon što je prezimila u Europi i ponovno osjetila kako izgleda igrati utakmice koje nadilaze nacionalne okvire. To nisu samo dvije utakmice. To su koeficijenti, reputacija, tržišna vrijednost igrača, interes sponzora i konkretni milijuni koji mogu definirati sljedeće dvije ili tri sezone. Protivnik je ozbiljan, organiziran i europski naviknut – Omonia nije egzotična prepreka, nego klub koji zna kako se igraju ovakve večeri.
Ulog je ogroman. Prolazak donosi financijsku injekciju koja za Rijeku znači stabilnost, prostor za daljnje napredovanje i rast kluba u svim segmentima. Donosi i reputacijsku potvrdu – da prezimljavanje nije bilo slučajnost, nego kontinuitet. U vremenu kada se hrvatski klubovi bore za svaki bod u europskom koeficijentu, ovakav dvomeč ima težinu daleko iznad 90, odnosno 180 minuta.
S druge strane je Poljud i ogled protiv jadranskog rivala, Hajduka. Jadranski derbi. Emocija. Rivalitet. Pun stadion. I, naravno, utakmica koja navijačima znači sve. No, budimo realni – prvenstvena utrka je za Rijeku zaključena još zimus.
Ekonomija odlučuje
Obrana naslova postala je nemoguća misija, a treće mjesto ne bi smjelo biti upitno čak ni ako se u Splitu ne uzme puni plijen. Nova Europa kroz prvenstvo praktički se može osigurati i bez te jedne pobjede.
Derbi je važan. Uvijek je važan. Posebno navijačima Rijeke, koji će svaku pobjedu nad Hajdukom slaviti kao mali trofej. No trofeji se ne dijele u veljači ili ožujku. A europski milijuni i europska reputacija – oni se osvajaju sada. Pobjeda na Cipru ili prolazak preko Omonije donosi nešto što slavlje na Poljudu, koliko god bilo slatko, jednostavno ne može.
Rijeka je klub koji je najviše rastao kada je gledao preko granice. Europske večeri na Rujevici stvarale su identitet modernog kluba, dizale standarde i mijenjale percepciju. Pa sjetite se samo Stuttgarta… Svaka nova runda znači i veću vidljivost, lakše pregovore, veću cijenu na tržištu. U današnjem nogometu romantika je važna, ali ekonomija odlučuje.
A taj Cipar nije samo gostovanje. To je prilika da se već u prvoj utakmici postavi temelj za uzvrat na Rujevici, da Rijeka pred svojim navijačima napravi dodatni iskorak u UEFA Konferencijskoj ligi i potvrdi sve ono dobro što su bijeli napravili do sada ove sezone u Europi. Pun stadion, europska atmosfera i osjećaj da se piše nova stranica klupske povijesti – to je kapital koji nadilazi jedan derbi.
Zato je Cipar važniji. Jer donosi konkretan iskorak. Jer potvrđuje da Rijeka nije samo stabilan prvoligaš, nego klub sposoban graditi kontinuitet u Europi. Jer prolazak protiv Omonije može biti temelj nove faze razvoja – financijski, sportski i organizacijski.
Naravno da će se na Poljudu htjeti pobijediti. Nitko u svlačionici ne ulazi u derbi s bijelom zastavom. Ali ako treba birati gdje potrošiti posljednji atom snage, gdje riskirati ozljedu, gdje gurnuti momčad preko limita – odgovor je jasan. To je Europa.
U ovom trenutku, za budućnost Rijeke, za budžet, za status i za kontinuitet, pobjeda na Cipru vrijedi nemjerljivo više od slavlja na Poljudu. Derbi je pitanje prestiža. Europa je pitanje smjera. A Rijeka danas mora razmišljati o smjeru.
