Najavu piše: Dražen Krušelj
Spasilačka misija Igora Tudora u sjevernom Londonu započela je svečanom proslavom lokalnog sveca St. Totteringhama. Riječ je o “blagdanu” bez fiksnog mjesta u kalendaru, kojim Arsenalovi navijači u parodijskom ključu obilježavaju dan kada Tottenham matematički ostaje bez izgleda završiti sezonu ispred Arsenala. Ove godine St. Totteringham je pao na 1. ožujka kad su Spursi poraženi kod Fulhama i ostali zaleđeni na -38 iza Topnika.
St. Totteringham pada na pamet u predvečerje velikog hrvatskog derbija, u kojem se Dinamo sprema “zakucati” svoju 19. titulu od 2005. godine kad je Hajduk posljednji put bio prvak Hrvatske. Pobjedom bi Plavi pobjegli na +10, što teoretski još uvijek ne znači ovjeru naslova, ali u praksi predstavlja kraj Hajdukove sezone i dovoljan razlog navijačima plavog kluba za obilježavanje lokalnog odgovora na St. Totteringham, nešto poput bijelog Svetog Nigdarjeva. Ako Tottenham uporno od 1995. godine njeguje tradiciju da susjedu gleda u leđa na kraju sezone, niti Hajdukova dosljednost u ovom pogledu nije za podcijeniti. Kaskanje za najvećim suparnikom traje već 21 godinu.
Ono lanjsko, generalno kilavo prvenstvo, u kojem su svi aspiranti na titulu jurili u ritmu Freda Kremenka, nudilo je jedinstvenu priliku Hajduku za prekid neugodne tradicije. Šampionska Rijeka Radomira Đalovića i Dinamo prošli su kroz cilj bodovno izjednačeni s nikad tanjim ulovom od 60 posto osvojenih bodova. U međuvremenu je Dinamo i pored brojnih oscilacija u formi dosegnuo šampionske brojke. Mario Kovačević je u tekućoj SHNL kampanji osvojio 75 posto bodova, dok je Gonzalo Garcia sa 65 posto osvojenih bodova nadmašio lanjski učinak Gennara Gattusa (58 posto), ali s tužnom perspektivom da uoči posljednjih desetak kola prvenstva ostane samo ukras u šampionskoj borbi.
S obzirom na turbulencije kroz koje je prolazio jesenas, dok je bodovima častio autsajdere poput Vukovara 1991, Istre 1961, Gorice i Lokomotive, zaostavši u jednom trenutku četiri boda iza Hajduka, Dinamo nedjeljni derbi dočekuje u neobično komfornoj situaciji. Pobjedom polaže jednu ruku na pehar, već mu remi dopušta da stavi šampanjac na hlađenje jer i trenutačnih sedam bodova fore znači golemu prednost, dok poraz ne bi izazvao potrese. Ili barem tako sugerira elementarna matematika.
O porazu se, naravno, u Maksimiru ne razmišlja otkako se momčad nakon domaćeg poraza protiv Genka iskorigirala i prestrojila u hodu. Dinamo je u nastavku priče protutnjao kroz Varaždin, držao na konopcima Genk u uzvratnom meču, pa još na koncu lako zaokružio priču turopoljskim tjednim protiv Gorice i Kurilovca. Ovaj posljednji meč Kovačević je prepoznao kao priliku za vatreno krštenje nekolicine tinejdžera i Paula Tabinasa koji se publici predstavio sa dvije asistencije.
Za razliku od hajdukovaca, koji su fizički “iskrvarili” u kup-dvoboju s Rijekom, Plavi su zapravo uživali u regeneracijskom režimu i derbi dočekuju svježi i u dobrom raspoloženju. Posljednji posjet Poljudu 50-godišnji trener je zaključio pobjedničkim plesom ispod kaveza na južnoj tribini, nakon što je prethodno na travnjaku odgledao eksploziju Arbëra Hoxhe, nogometaša koji je na početku prvenstva grijao klupu, da bi ubrzo zacementirao mjesto prvotimca.
U veljači je Kovačević još malo raširio roster kada je na sličan način iz duboke hladovine u epicentar zbivanja smjestio Niku Galešića, Gabrijela Vidovića i Marka Soldu. U tom su središtu otprije raspucani golgeteri Dion Drena Beljo (ukupno 20 golova na tri fronte) i Monsef Bakrar (14 golova), kojima ruku kao strijelac sve učestalije pruža Luka Stojković. Dinamo danas djeluje suviše dobro opremljen da bi se u nedjelju mogao okliznuti i zakomplicirati prvenstvo…
