Najavu piše: Damir Dobrinić
Stigli su Varaždinci živi i zdravi na poprište uzvrata sa Santa Clarom u 2. kolu Konferencijske lige, let dug oko 3500 kilometara nije trajao beskonačno. Krenuli su u srijedu oko 9.40, u Ponta Delgadu stigli oko 12.20, što je dva sata više po hrvatskom vremenu. Dakle, trebalo im je manje od pet sati, kraći je to nego što im primjerice treba autobusom iz Varaždina kada odlaze na gostovanje kod Hajduka u Split.
Prije treninga zakazanog za dan prije utakmice s Azora nam se javio Antonio Boršić, čvrsti lijevi branič Varaždina, 29-godišnjak od kojeg su od suigrača stariji samo Mario Marina, Oliver Zelenika i Mateo Barać.
– Smjestili smo se, nije nas let previše iscrpio, barem se nadamo da nije. Nismo baš naviknuli na ovakve letove, tako da ćemo vidjeti, no vjerujem da će sve biti u redu. Temperatura je oko 24 stupnja, a problem bi mogla biti visoka vlažnost zraka, koju, priznajem, dosad nisam osjetio, no, kažem, vidjet ćemo. Ima i vjetra, koji zasad nije presnažan, ali u svakom slučaju ne tražimo nikakve alibije – kaže Boršić.
Prvi dvoboj prošlog četvrtka prošao je izvrsno, četvrta HR-momčad svladala je petu portugalsku s 2:1.
– Bilo je stvarno dobro, vjerovali smo da možemo. Analizirali smo ih, znali smo da su dobri, kvalitetni, ali naravno da nismo mogli znati u kakvom su stanju. Zadovoljni smo odrađenim poslom i puni vjere smo uoči uzvrata.
Znali smo mi u medijima naglasiti – kadar Santa Clare je kvalitetniji od Varaždinovog. Kakav je osjećaj kod Varaždinaca, je li to doista tako?
– Teško je to ustvrditi nakon samo jedne odigrane utakmice. Sigurno je da su dobri, ali oni nisu neki drugi svijet. Koliko sam ih uspio osjetiti, u našem prvenstvu postoje bolje momčadi od njih. Momčadi od kojih nismo gubili, momčadi koje smo pobjeđivali… Dobro je što smo prvu utakmicu igrali kod kuće jer je i njima trebalo vrijeme za prilagodbu, a, kao i mi sada, iza njih je bio dug put, klima na koju nisu naviknuli. Nemaju mnogo europskog iskustva, uostalom kao i mi, tako da je dobro što smo iskoristili prednost domaćeg terena i s golom viška otišli na uzvrat.
Kakvu taktičku postavku Varaždina možemo očekivati u četvrtak?
– E to vam neću otkriti, to ću zadržati za sebe. Neka ljudi upale TV u četvrtak i vide što smo im pripremili. Oni su nas i u Varaždinu od početka pokušali pritisnuti visoko, što im, jasno, na našem travnjaku nije išlo tako lako, jer smo ih uspjeli smiriti, ali očekujem da će to ponovno pokušati napraviti. I oni su nas sad osjetili, pripremili se za uzvrat, znaju što možemo. Prava su domaćinska momčad, lani su i od Sportinga i od Benfice kod kuće izgubili s minimalnih 0:1. No mi se svi veselimo uzvratu i vjerujemo da možemo uspjeti.
Koji je recept za uspjeh?
– Vrlo jasno – moramo zabiti gol. Nikako se ne smijemo odmah spustiti u nekakav bunker, samo se braniti jer bi taj naš stav njima automatski dao vjetar u leđa. Kad bi osjetili da nam je isključivi zadatak obraniti svoja vrata, dobili bi dodatni motiv i postali strašno opasni. Moramo ih probati ukrotiti kao u Varaždinu, uzeti posjed što je više moguće i potom zaprijetiti. Smiriti ih pa napasti, stvoriti pokoju šansu kojih vjerujem da će biti pa ih onda i iskoristiti. Nisu oni baš tako tvrda momčad kao što brojke sugeriraju, vjerujem da će biti prostora. Svi smo optimisti, svi vjerujemo u prolaz u 3. pretkolo – poručio je Boršić.
S pravim stavom na travnjaku to svakako mogu. Tko god prođe, u novoj rundi imat će lakši zadatak. Larne i Prishtina u prvoj su utakmici u Sjevernoj Irskoj odigrali 0:0, uzvrat je večeras na Kosovu…
