Najavu piše: Davorin Olivari
U srijedu, 2. listopada, Nenad Bjelica je na prvoj velikoj kušnji. Startao je protiv Lokomotive, nije to bila raskošna nogometna rapsodija, ali “petardom” se vratila atmosfera u Maksimir. Hoće li se vratiti i nogomet na koji će Dinamovi navijači biti ponosni, saznat ćemo uskoro, možda već protiv Monaca.
Nakon ogromne blamaže u Münchenu, na Modrima i Bjelici je pokazati da Dinamo i Liga prvaka nisu dva različita svijeta. Odnosno da se više neće dogoditi da gledamo igru mačke i miša kao što je to bilo u Allianz Areni. Nakon šoka protiv Bayerna, držimo da je realno očekivati da Modri poboljšaju igru, da dođu do rezultata kojem se neće podsmjehivati nogometna Europa. Ako će igrati kao u Münchenu, onda je malo izgleda, ali držimo da svi koji prate i vole zg-klub neće više svjedočiti poniženjima takvog tipa. Naravno, ako će Dinamo i igrati brži, bolji i moderniji nogomet, ne znači da će se u Maksimiru slaviti, jer Monaco je moćna skupina igrača koja je na otvaranju Lige prvaka pobijedila Barcelonu, istina s igračem više, ali ta činjenica svakako ne umanjuje zgodnu sliku momčadi Adolfa Hüttera.
Nećemo se zavaravati, Monaco je u srijedu favorit protiv Dinama. To nije procjena pesimista, jer to definitivno nismo, ali svaki rezultat osim pobjede francuskog društva iz Kneževine predstavljao bi iznenađenje. Ali isto tako i podvig maksimirskog društva, koji bi predstavljao ogroman zamah za nastavak natjecanja u Ligi prvaka. Usput i pokazao da momčad Nenada Bjelice nije klasični autsajder i kanta za napucavanje na ovoj razini. Dapače, bod ili eventualni veliki trijumf bila bio bi dokaz da Dinamo neće biti samo statist, da bi mogao osvajati još neke bodove u najelitnijoj nogometnoj ligi. Tako da je ogled s Monacom iznimno važan, utakmica koja bi mogla biti ogroman korak prema lansiranju Dinama na veliku nogometnu scenu, na nogometnu kartu Europe na kojoj je sve najbolje što klupski nogomet može pružiti. Svakako, moguća lijepa maksimirska priča u srijedu navečer sigurno bi izazvala još veće zanimanje nogometnog naroda, bez velike publike nema ni velikog nogometnog kluba.
Na putu prema Ligi prvaka, Modri se više ne trebaju sudarati s moćnim nogometnim silama, klubovima teške europske kategorije kao nekada, reforme UEFA-e omogućile su mu da najveću klupsku scenu hvata protiv klubova s “manjom kilažom”, kao što je to ove sezone bio recimo Qarabag. Kad je već tako, onda bi se plasman u Ligu prvaka trebao iskoristiti za daljnju nadogradnju imidža maksimirskog kluba. Svi su toga svjesni, pa naravno i stari/novi trener Bjelica. Mogući pozitivni rezultat protiv Monaca svakako bi bio jedan od njegovih većih trenerskih dosega, na tragu onih koje je imao u prvom mandatu. Kad je Modre nakon 49 godina plasirao u europsko proljeće i kad je protiv Šahtara bio na milimetar od proljetnog plasmana u Ligu prvaka. Da ne pričamo o tome da bi takav rezultat bio definitivna potvrda priče da je zaista upravo on bio najbolji izbor za trenera nakon otkaza Jakiroviću. Naravno, ne smijemo smetnuti s uma ni da bi recimo pobjeda protiv Francuza u blagajnu donijela novac koji bi praktički već sad isplatio njegovo ponovno angažiranje. Eventualni trijumf donosi plavom klubu 2,1 milijun eura, a nije za baciti niti nagrada za bod koja iznosi 700 tisuća eura… Nadalje, bila bi to potvrda da je modra kadrovska politika koju je predvodio sportski direktor Marko Marić u ljetnom prijelaznom roku bila ispravna, makar se nakon sramote u Münchenu u nju počelo sumnjati. Protivnici kadroviranja sportskog direktora su se nakon 2:9 u Allianz Areni bavili pričom kako je momčad sastavljena od “šepavih legionara”, pričalo se o tome da bi bilo bolje da je Dinamo momčad s domaćim štihom, a ne ona u kojoj igru vode Francuzi, Španjolci, Marokanci, Kolumbijci ili Japanci… Ako se uspije protiv Monaca, onda bi protivnici globalizacije Dinama zašutjeli.
Dok čekamo veliki okršaj u Ligi prvaka, sjećanje nas vraća na velike maksimirske pobjede iz prošlosti, na one protiv Partizana, Celtica, Porta, Villarreala, Arsenala, Fenerbahčea, Benfice, Atalante, Tottenhama, Chelseaja… Hoćemo li nakon srijede na tu listu upisati i – Monaco? Zašto ne? Iako je francuska momčad na papiru veće vrijednosti i svakako s većim izgledima za trijumf, nada živi. I ima pravo živjeti dok su u plavoj svlačionici Nevistić, Baturina, Sučić, Pjaca, Petković, Mišić, Ademi, Ristovski… I Bjelica, trener koji zna kako s Dinamom putovati Europom.
