Imate problema, ne možete osvojiti Ligu prvaka? Nema frke, dođite u München i sve ćemo riješiti. Tako može glasiti marketinški slogan bavarske metropole nakon što je još jedan klub tamo premijerno osvojio naslov najbolje europske momčadi. Nottingham Forest 1979., Marseille 1993., Borussia Dortmund 1997., Chelsea 2012. i eto sada Paris SG 2025. Pet puta finale se igralo u Münchenu, pet puta je to bila prva titula za osvajača.
– Kao bivši igrač i trener PSG-a sretan sam i ponosan zbog ove velike pobjede. Slavilo se burno u Parizu nakon utakmice, slavilo se i u nedjelju, slavit će se i dalje. Nažalost, nije moglo proći bez tih ružnih scena, nasilja. To je ovdje, ali i u cijelom svijetu, već postalo normalno, šteta… – iz Pariza nam se javio Vahid Halilhodžić, 73-godišnji trener iz BiH, koji je sredinom 80-ih igrao za PSG, a od 2003. do 2005. sjedio na njegovoj klupi.
Nitko nikad u finalu nije upisao uvjerljiviju pobjedu od Parižana protiv milanskog Intera. Tih 5:0 ušlo je u povijest, a s obzirom na to što smo gledali u Allianz Areni, Talijani se nemaju na što žaliti. Po prikazanoj igri, dobro su i prošli. PSG Luisa Enriquea pokazao je svu raskoš najpopularnijeg svjetskog sporta i zadivio nogometni svijet.
– Nisam očekivao baš takvu dominaciju PSG-a, iako sam očekivao trijumf. Bilo je žalosno, u nekim trenucima i smiješno, gledati takvu bespomoćnost jednog velikog Intera. Bez snage, bez voljnog momenta, potpuna podređenost u svim vidovima igre. Atletika, organizacija igre, samouvjerenost, sve toliko na strani Parižana da je bilo nevjerojatno. Govorimo o jednoj mladoj, neiskusnoj momčadi, protiv velikana europskog nogometa koji je već naviknuo na velike utakmice.
Lako je sada zaključiti da nitko ne igra tako dobro kao Enriqueova momčad, ali nema mnogo onih koji su bili svjesni te moći na početku sezone. U toj jedinstvenoj skupini PSG je poražen od Arsenala, Atletica i Bayerna, remizirao s PSV-om, nakon četvrtog, petog i šestog kola u leđa je gledao čak i Dinamu, tavorio u zoni ispadanja. Opasno su živjeli Parižani i onda su se trgnuli, nanizali uspjehe i osvojili 15. mjesto.
– Od početka ove sezone u Ligi prvaka najavljivao sam pohod PSG-a na naslov, bio sam uvjeren da će uspjeti. Jedini koji su im mogli nauditi, u svojim najboljim izdanjima, su Liverpool, kojeg su izbacili, te Barcelona, s kojom nisu igrali. No, ova je momčad toliko snažna u tehnici, taktici, trci, da je to fascinantno. Čudesno je na koji način oni osvajaju loptu, predvođeni nevjerojatnim Dembeleom, koji prvi napada obrambenu liniju. Išao je sto na sat baš svaki put. Neki igrači u nekim momčadima taj presing igraju na 90 posto, kod PSG-a to nema. Svaki put idu maksimalno. Očekujem da će sljedećih godina to biti klub koji će dominirati europskim i svjetskim nogometom.
Od 10. prosinca prošle godine PSG je odigrao 12 utakmica u LP i dobio njih 10 ukupnom gol-razlikom 35:9. S Brestom u play-offu nije imao problema, potom mu je na meni stigao engleski doručak. Od osmine finala do polufinala samo premierligaši s kojima nije bilo lako, ali je bilo uspješno. I, bez obzira na poraze i od Liverpoola i od Aston Ville, obje su momčadi Parižani nadvisili igrom. Isto kao i Arsenal na posljednjoj stepenici prije minhenske završnice.
– Protiv tih Engleza je bilo malo teško, ali zasluženo su ih apsolvirali. Četrnaest godina je prošlo od dolaska katarskih vlasnika, nakon uloženih ogromnih sredstava i dovođenja strašnog broja igrača, PSG je uspio. Na kraju su slavili s jednom mladom, strašno talentiranom momčadi čije je jedinstvo bilo fascinantno. Po meni, trebala je ta europska kruna doći i ranije, ali se previše lutalo. Sada će Al-Khelaifiju biti puno lakše, ogroman broj kritičara sada će okrenuti ploču nakon pobjede u Münchenu.
Ono što su prikazivali u domaćem prvenstvu, gdje su prvi od dva poraza doživjeli tek 25. travnja u 31. kolu od Nice, nakon što su već osigurali naslov, ionako se ne uzima za ozbiljno. Uzeli su ih 11 u posljednjih 13 prvenstava, ove dvije gubitničke samo su iznimka koja potvrđuje pravilo. No oni koji su češće imali priliku gledati Enriqueove momke u akciji, mogli su naslutiti da se na Parku prinčeva stvorila neka posebna priča.
– Svi pod Enriqueom i obranu i napad igraju na 100 posto, za svaku je pohvalu to što je uspio napraviti, iako su mnogi sumnjali u njegov i klupski put. Nije se lako riješiti jednog Messija, Neymara, Mbappea, no mnogima je bilo jasno da je s takvim igračima teško očekivati uspjeh. Patili su katarski vlasnici za velikim imenima, a ti danas ne možeš napraviti uspjeh kad imaš 4-5 vedeta, igrače kojima momčad nije na prvom mjestu, koji isključivo misle na sebe. Napravljen je rez, Enrique je sve posložio i u konačnici uspio. Usadio je svojoj momčadi sjajan mentalitet, kad suparnik ima loptu, svih 10 igrača PSG-a sudjeluje u rekuperaciji te lopte. Mnogi Enriqueovi prethodnici nisu uspjeli momčadi nametnuti autoritet i to je bio problem. Uz dužno poštovanje prema svima, ti si gazda ako si trener. I priča gotova. Ako želiš uspjeh, svaki igrač mora shvatiti da nije bitan on, neko momčad. Enrique je napravio taj red i fantazija je kako PSG igra, koja je to brzina, lakoća, moć u igri prema naprijed, od bekova preko krila. Pokraj trojice veznjaka, Fabiana Ruiza, Vitinhe i Joaa Nevesa nitko od suparnika ne može proći, a kad imaju loptu, rade s njom što žele.
Je li odlazak Kyliana Mbappea možda bio ključni okidač da PSG ove sezone ode do kraja u Ligi prvaka?
– Egoizam tih velikih igrača ponekad ubije momčadski duh. Nisam unutra, tako da ne znam što se događalo, jesu li neki igrači bili ljuti zbog Mbappeovog ponašanja, ali rezultati u Ligi prvaka ove sezone pokazali su da je njegov odlazak u Real Madrid za PSG bio strašno dobar potez.
I sportski direktor Luis Campos, službeno nogometni savjetnik, napravio je vrhunski posao angažmanom Enriquea i velike većine momčadi prvaka Europe. Jasno je, bez velikog novca koji ulaže vlasnik Nasser Al-Khelaifi, ništa od toga ne bi bilo.
– U vrijeme kad sam ja bio trener, imali smo 15 puta manji proračun, sada je oko milijarde eura, u tadašnje vrijeme oko 70 milijuna. Campos je dokazani stručnjak s mnogim poznanstvima, a, s druge strane, imao je vreću bez dna za kupovinu igrača. Naravno da je tako lakše raditi. Kad vidim kolike su trenutačno plaće u PSG-u, zavrti mi se u glavi, ali to je jednostavno tako – zaključio je Halilhodžić.
