Suvereno je Hajduk položio “popravni ispit” na Maksimiru nakon što nije uspio zadržati prednost protiv Dinama. Nije se opet igralo protiv Modrih, ali jest protiv Lokomotive koju su Bijeli ostavili bez izgleda. Momčad Nikice Jelavića povela je u uvodnoj fazi susreta, ali Bijeli su utakmicu kontrolirali od početka do kraja. Kad se okrene zaostatak i pobijedi s 3:1 onda je očito da u momčadi Gonzala Garcie nije bilo lošeg pojedinca. Vrhnje su definitivno pobrali Rebić i Šego, ali… Postoji ipak jedan koji je od ostatka momčadi odskakao u negativnom smislu. Odnosno, bio je značajno tiši od ostalih.
Njegovo ime je Abdoulie Sanyang. Nekako je baš ostala upečatljiva razlika u performansama Gambijca i ostalih suigrača. Njemu tog maglovitog poslijepodneva baš ništa nije polazilo za nogom. Pokušavao je raditi ono što najbolje radi, prolaziti jedan na jedan, ali noge ga jednostavno nisu slušale. A ni lopta. U posljednje vrijeme je Bamba imao pozadinsku ulogu, uglavnom ulazeći s klupe, a Garcia ga je iznenađujuće vidio kao dionika skupine igrača koji su trebali donijeti novu energiju. I donijeli su ju, ali svi osim Gambijca. Pretežak je opis da je na terenu bio strano tijelo, ali ostao je dojam da je uvijek bio u nekom raskoraku, bilo u pritisku na stopere, zatvaranju ili otvaranju. Jednostavno, napustila ga je koncentracija, a kad se to dogodi onda je praktično neupotrebljiv.
Pokušavao je “Bamba”, ne može se reći da se nije trudio, ali nije to bilo to. Dobio je u prvom dijelu i žuti karton pa se hajdučkom puku javio “flashback” Tirane i utakmice protiv Dinamo Citya kada Garcia nije izvadio Sanyanga, a ovaj je malo kasnije pocrvenio. To se na Maksimiru nije dogodilo, ali Bamba je naprosto bio izvan svega. Nisu mu prolazili driblinzi niti ubačaji, a svog je beka često ostavljao samog na širokom prostoru.
Djeluje da mu se opet događa ona stara boljka. Jednostavno na neko vrijeme, neki period nestane. Ostane kontinuirano bez učinka. A ne tako davno, odnosno ovog ljeta je nosio ambicije Bijelih na svojim leđima. Zabio je 2 gola i dodao 3 asistencije, ali sve se to događalo kroz kolovoz. Stoji i dalje činjenica da je on već nadmašio svoj prošlosezonski učinak, ali ne može se zanemariti niti činjenica da ga već dugo nema. Ima ga, ali nema učinka. Sve do sada je ostvario u doslovno tri tjedna kolovoza. Protiv Istre, Gorice i Osijeka je asistirao, a Belupu i Dinamo Cityu zabio dva, odnosno jedan gol. Igrao je tada u životnoj formi, ali se s prve reprezentativne akcije vratio ozlijeđen i tu je sve stalo. Dobio je 45 minuta protiv Varaždina i Dinama, a od tada vrijeme provodi na klupi i ima ulogu džokera s iste. Nevjerojatna je naprosto ta Sanyangova priča. Prema fizičkim kapacitetima pripada nekim jačim ligama, no uvijek se nađe taj neki “ali” koji ga zakoči. Ali u potpunosti zakoči. Do te mjere da se čovjek zapita ima li za njega mjesta u Hajduku i u kakvoj ulozi.
Da se razumijemo, nije Bamba protiv Lokomotive bio baš toliko loš, ali je ostao u sjeni puno boljih suigrača. Garcia se nikome ne libi dati priliku, pa tako ni Sanyangu, ali je pravo pitanje koliko će Gambijac još biti ispred, primjerice, Bruna Durdova (18) kojeg je Garcia baš prije Lokomotive javno pohvalio i govorio da zaslužuje više minuta. Nije za očekivati da će Urugvajac već protiv Vukovara nešto puno mijenjati, ali ne bi bilo ni najmanje čudno da, recimo, tu utakmicu umjesto Bambe započne Durdov. Jasno je i da je prvenstvo poput maratona pa će tako Bijelima trebati i Bamba i Durdov u svojim najboljim izdanjima. No, Gambijčev je problem što je trenutno od istih jako, jako daleko.
