Već godinama Dubrava Tim Kabel nosi status sportskog ponosa istočnog dijela Zagreba, ali zbog nedostatka adekvatnog domaćeg terena na Klaki prvenstvene i kup utakmice prisiljena je već sedmu drugoligašku sezonu u nizu igrati na drugim lokacijama (ove sezone na stadionu HAŠK-a na Peščenici), što klubu i navijačima stvara niz logističkih i emocionalnih izazova.
Klub čija je povijest duboko utkana u identitet Dubrave oduvijek je bio simbol zajedništva, pa je seljenje po tuđim terenima dodatno otežalo osjećaj pripadnosti i domaće atmosfere koja je nekada bila zaštitni znak ljubičastih. Igrači se iz tjedna u tjedan prilagođavaju različitim uvjetima, jer svaki teren ima svoju podlogu, dimenzije i specifičnosti koje utječu na stil igre i pripremu utakmice. Navijači koji su godinama s ponosom punili tribine na Klaki sada moraju putovati u druge dijelove grada, što smanjuje posjećenost i naboj koji je momčadi često davao ključnu prednost. Klub se trudi održati istu razinu energije na svakoj lokaciji, no jasno je da niti jedan teren ne može zamijeniti osjećaj doma i sigurnosti koji bi trebala pružati Klaka.
Ovaj dugotrajni problem posebno je naglašen u trenucima kada Dubrava igra važne utakmice, jer nedostatak domaćeg ambijenta smanjuje intenzitet podrške koja je ranije bila jedan od temelja uspjeha. Mnogi roditelji mladih igrača ističu kako djeci nedostaje osjećaj da igraju u svojoj četvrti, gdje bi ih susjedi, prijatelji i školski kolege mogli bodriti, što je važan dio sportskog odrastanja. U klubu smatraju da je ulaganje u infrastrukturu na Klaki ključno kako bi se stvorili uvjeti dostojni razine na kojoj Dubrava danas igra.
Često se napominje da bi pravi domet kluba bio mnogo veći kad bi Dubrava imala moderan stadion koji bi bio epicentar sportskog života u ovom gusto naseljenom kvartu. Iz godine u godinu raste frustracija među navijačima, koji ne razumiju kako jedan od najorganiziranijih i najstabilnijih zagrebačkih klubova još uvijek nema osnovne uvjete kakve imaju mnogo manji klubovi iz drugih dijelova Hrvatske.
Igrači, unatoč tome, pokazuju karakter i borbenost. Treneri ističu da je teško planirati sezonske ciljeve kad se ne zna na kojem će se stadionu igrati najvažnije utakmice, jer svaka promjena utječe na taktičku pripremu i ritam ekipe. Dubrava je kroz povijest pokazala otpornost, a igrači su navikli na izazove, no izostanak domaćeg terena dugoročno predstavlja ozbiljan teret. Mnogi građani Dubrave smatraju da bi izgradnja pravog stadiona na Klaki bila veliko ulaganje u sport, ali i u identitet čitave zajednice.
U klubu također vjeruju da bi modernizacija domaćeg terena privukla još više mladih u nogomet i ojačala temelje Akademije koja je već sada jedna od ponosnih točaka Dubrave. Često se naglašava da bi povratak na Klaku, u pristojne uvjete, omogućio klubu da se dodatno stabilizira i možda jednog dana konkurira i za najviše domete. Dok se čeka rješenje, Dubrava će nastaviti putovati po drugim kvartovima i davati maksimum, iako je svima jasno koliko im nedostaje njihov pravi dom.
Navijači, s druge strane, s nostalgijom pričaju o slavnim trenucima na Klaki, posebno o utakmicama u kojima se cijeli kvart tresao od navijanja. Ovaj problem nije samo sportske, nego i društvene naravi, jer Dubrava zaslužuje ozbiljan sportski centar, koji bi bio okupljalište mladih i obitelji. Sve dok se taj problem ne riješi, NK Dubrava će živjeti između želje i stvarnosti, svjesna da njezino srce kuca na Klaki, iako noge trče po tuđim terenima. Klub vjeruje da će se jednog dana vratiti tamo gdje mu je mjesto, a do tada nastavlja borbu, noseći boje Dubrave bez obzira na to na kojem travnjaku igra.
Što donosi 2026. godina koja dolazi još se ne zna, hoće li se možda nešto pokrenuti i izgraditi barem tribina na Klaki i ne ovisi samo o klubu, a za oproštaj od 2025. u četvrtak, 11. prosinca, održat će se “Ljubičasta noć” u restoranu Gastro Globus na zagrebačkom Velesajmu, koja će imati i humanitarni karakter.
