Ante Rebić prvi je “kapitalac” u eri Gorana Vučevića. Bivši reprezentativac bez problema može na sebi nositi tu etiketu, bez obzira što su iza njega sezone statističke suše. No, igrao je. Recimo, lani je u dresu Leccea nastupio 28 puta u talijanskoj ligi. Njegovo nogometno znanje nije upitno. Riječ je o klasi koja puni stadione i zbog koje ljudi dolaze na utakmice.
Rebić je kroz karijeru uvijek nosio i etiketu “specifičnog paketa”, ali njega ionako nikad nije odveć zanimalo mišljenje drugih. On zna tko je i što je i ne da na sebe. To mu je možda i najveća kvaliteta pored onih igračkih. Odmah je počeo s treninzima, a kad će debitirati pitanje je za Gonzala Garciju. Najbitnije je u ovom trenutku da bude spreman za četvrtak i prvu utakmicu protiv Dinamo Cityja u trećem pretkolu konferencijske lige.
A kad smo već kod “kapitalaca”, on definitivno spada u tu skupinu igrača. Na njima je, recimo, posebno inzistirao bivši predsjednik Bijelih Lukša Jakobušić. I čak mu je u tome dobro išlo. Doveo je on na svoj “brk” brojna poznata imena. Najveće pojačanje njegove ere je definitivno Marko Livaja. On je te veljače 2021. godine pokrenuo svu tu lavinu, a o učinku i svemu ostalom po pitanju kapetana više je bespredmetno razgovarati. Njegov je značaj za Hajduk puno veći od samog nogometa. Bijelima se svih ovih godina višestruko isplatio.
Nakon Livaje, Jakobušić mu je redom priključivao bombastična imena, barem na papiru. Dakle, Gergo Lovrencsics je stigao kao mađarski reprezentativac iz Ferencvaroša. Nadalje, Benfici je plaćeno milijun i pol eura za usluge Filipa Krovinovića, toliko osporavanog, a toliko standardnog veznjaka. U smiraj ljetnog prijelaznog roka stigao je i stoper Nikola Katić koji je prije Hajduka igrao u Rangersima. Što tek reći o dolasku Nikole Kalinića iz Verone, velikom povratku kući čovjeka koji se odrekao milijuna kako bi igrao u voljenom klubu.
Etiketu kapitalca imao je i Laszlo Kleinheisler koji je s Josipom Brekalom trebao činiti udarni duo, ali na kraju je priča ispala daleko od očekivane. Nadalje, “odzvonilo” je dovođenje Filipa Uremovića i Herthe, te Vadisa Odjidje kao slobodnog igrača. Potonji je ipak brzo zaboravljen iako je tada Ivan Leko s njim bio oduševljen. Uremović je ipak utkao sebe u hajdučke boje, a sada odlazi u Japan.
Naravno, kako zaboraviti Ivana Rakitića. Niti o njemu ne treba trošiti riječi, iako valja napomenuti kako je dojam da je već sada kao pomoćnik Goranu Vučeviću za Hajduk napravio više no kao igrač. Jer, dolasci Ivušića, Pajazitija, Karačića i Ante Rebića su veliki poslovi, a sva bi četvorica trebala biti standardni dio udarne Garcijine postave.
Kapitalaca je u bijelom dresu u Hajduku već bilo uz Livaju, no tu ima jedan problemčić. Naime, ta se imena nisu reflektirala na rezultat. Jesu brojimo li dva osvojena kupa, ali hajdučki puk je na to već “oguglao”. Traži se sada nešto više od dva kupa, traži se europska jesen i naslov prvaka. Lijepo je na papiru bit moćan, ali brzo se to zaboravlja ako imena nisu praćena rezultatom.
Ante Rebić je od svih spomenutih igrača možda najkonkretnija pomoć Marku Livaji, a to je prilično značajno. Hajdukov kapetan nije ni blizu prave forme, a kada mu stigne suigrač ravan kvalitetom možda i iz njega izvuče još više. Ako je to moguće, a očito jest. U sportu imena ne garantiraju rezultat, osjetio je to Hajduk na svojoj koži.
Ante Rebić jest kapitalac i djeluje na prvu kao onaj koji bi zaista u SHNL-u mogao isporučiti 5 do 10 golova što dugo od Hajdukovog igrača koji se ne zove Livaja nije viđeno. Osjeti se u Splitu lagana euforija. Kako i ne bi, s trećim pretkolom stigao je i Rebić koji bi mogao biti udarni zalog za nadu u put prema “doigravanju”, a nazire se i ideja te konture igre kod trenera Garcije.
Duo Rebić – Livaja na papiru izgleda zastrašujuće, ali više se puta dokazalo da je u sportu papir jedno, a teren nešto drugo. Ako bi itko mogao “kliknuti” onda su to njih dvojica u svom punom paketu. Ipak, riječ je nadasve o nogometnim majstorima, a o tome se jako malo priča.
