Jedan je detalj u karijeri Diona Drene Belje bio prilično zanemaren u analitičkim tretmanima medija. Unatoč tome što ima 195 centimetara, Beljo je izvrstan hakler. To mu je omogućilo da odlično kontrolira loptu, ima nepredvidiva rješenja za suparnika, dribling i lažnjak, te se odlično snalazi u momčadi koja “igra nogomet”.
Upravo zbog toga odmah se njegov transfer u Bundesligu činio kao odlazak u atraktivno natjecanje, ali s nogometom koji počiva na trci, agresivnosti i najmanje na nadigravanju. Za Beljine tehničko-taktičke vrline to nije bio dobar izbor. Osjetio je i sam, pa je napustio momčad u kojoj mu je trener davao prosječno 38 minuta igre u 45 nastupa (pet pogodaka i tri asistencije) te prihvatio poziv iz Beča.
U Rapidu je trener postao Robert Klausch, koji je pod svaku cijenu htio Belju u svom timu. Klausch je pretežito igrao 4-4-2 i pružio je Belji puno povjerenje (44 utakmice, prosjek 75 minuta), a na što mu je ovaj odgovorio s 19 pogodaka i pet asistencija. Jedini klub koji je manje vjerovao u Belju u odnosu na (paradoksalno) Augsburg je Osijek, gdje je skupio 35 nastupa, ali uz prosjek od 40 minuta, i unatoč tome postigao deset pogodaka uz tri asistencije…
Beljo, danas 23-godišnjak, je tu svoju stazu iskoraka u HNL-u prolazio uz dosta muke i puno nepovjerenja, što je za igrača od (tada) 19-20 godina veliki rizik da se “izgubi”. Ključan trenutak zbio se kada je Istra 1961 prihvatila Belju na posudbu, za razliku od nekih drugih prvoligaša i drugoligaša kojima je Osijek ponudio njegov dolazak. Kako je u nogometu jako važan faktor poklapanja stvari, tako je i za Belju bila sretna okolnost da je u Puli zatekao trenera (Garciju) koji voli takve igrače znalce, ali i zna od njih izvući najbolje potencijale.
Za Istru, koja je i dalje bila deveta snaga HNL-a, 19-godišnji Beljo je ne samo trpao golove (20, uz četiri asistencije), nego je iskazivao istančan smisao za kombinatoriku, ulazak u šansu, čuvanje lopte dok se suigrači ne priključe te smirenost u trenutku realizacije. Kako je to činio u Istri, po običaju kao i drugi klubovi tog statusa tretirani marginalnim, odjek vrlo dojmljivog mu učinka nije bio izražen.
Odlazak u inozemstvo i sva težina tog puta za mladog i još nedovoljno zrelog igrača samo su osnažili površna uvjerenja kritičara da Beljo nema neku značajniju vrijednost. Valjda po onoj, “da ima, kupili bi ga neki bogatiji klubovi”. U bečkom Rapidu potvrdio je svoje vrline, ali i vrlo važnu pretpostavku. Beljo – kao uostalom i svaki igrač koji nije Messi i “slični” – treba način igre koji odgovara njegovom potencijalu, te trenera koji će u njega imati povjerenje dok se potpuno prilagodi…
S obzirom na dimenziju transfera, kao i veliki pritisak kojem je izložen Dinamo, Dion Drena Beljo bit će pod posebnom lupom, pogotovo onih koji će se truditi u startu “potvrditi svoja negativna uvjerenja o tom igraču”. Veliko očekivanje je logično, ali za Belju je to ključna faza karijere. Sada ipak ima 23 godine, ima iskustvo dvije i pol godine igranja u njemačkoj i austrijskoj Bundesligi, te ulazi u momčad koja će igrati ofenzivni nogomet. Uz to, vodit će ga trener koji je pobornik takvih igrača. Španera, ali učinkovitih, a ne sami sebi i svojim potezima dovoljnih…
Da bi stekao nužnu nadgradnju kao igrač, a koja je izostala u ranijem odlasku u inozemstvo, dolazak u Dinamo može mu biti ključni trenutak karijere. Kažemo može jer sada je na njemu da potvrdi sve ono dobro što se vidi u njegovom nogometu, a zbog čega je bio i učinkovit u U-21 selekciji (16 nastupa, sedam pogodaka i četiri asistencije, uz prosjek 59 minuta u igri), i dobio priliku da debitira za A selekciju (2023. u dva poraza s Walesom i Turskom)…
