Najavu piše: Robert Matteoni
Tog 1.lipnja prije 13 godina, pred 55 tisuća gledatelja na “starom” Bernabeu, posljednji je put sjeo na lijevu klupu pored terena. Tamo sjede Realovi ljudi, tamo je Jose Mourinho tri godine bio glavni tip, u centru svih događanja, pozitivnih i negativnih. Već mjesec prije bilo je jasno da Portugalac odlazi, iako mu je ugovor trajao još godinu dana. No, slabiji rezultati, pogotovo neuvjerljiva igra, a najviše stalne polemike, incidenti, animoziteti navijača pa i djela igrača postali su pretežak teret…
Sudbina je htjela da Osasuna, koja je tada poražena 2:4, prošlo kolo “ubije u pojam” Blancose. U Pamploni je momčad Ante Budimira prvi puta nakon 15 godina svladala Real i prekinula seriju od 24 utakmice bez pobjede. Madriđani su imali 18 pobjeda i 6 remija, te su pred ovu utakmicu bili uvjereni da će bodovi biti u prtljazi za povratak kući. Kao ranjeni lav, kažu madridski kroničari, takav Real nije dobro stanje za Benficu i Mourinha. Još jedna izmjena na vrhu La Lige, s Barcelonom, podigla je tlak navijačkom okruženju, koje ne može nikako shvatiti kako Real može izgubiti utakmicu s objektivno slabijim suparnikom. No, ako trener Blancosa čuva jednog od boljih stopera, Rudigera, za srijedu u Ligi prvaka, ako je Huijsen tek sada zapravo fizički oporavljen, ako su odsutni Bellingham, Militao, Rodrygo, napokon ako se zaredaju individualne nesmotrenosti kao u Pamploni od strane Courtoisa, Ceballosa, odnosno nemoć (pre)dugo odsutnih i očito nespremnih Alabe i Carvajala, onda je sve moguće. Pogotovo izgubiti od nezgodne Osasune…
Taj posrtaj je nametnuo još snažniji imperativ Realovoj momčadi za srijedu, kada na Bernabeu stiže Benfica. U njenim redovima neće biti Gianluce Prestiannija, Argentinca kojeg je UEFA suspendirala zbog istrage o mogućim rasističkim uvredama na račun Brazilca Viniciusa. Za Prestiannija to nije dobar znak, jer iako je UEFA očito htjeli relaksirati atmosferu odnosno reakciju tribina time što ga je suspendirala, ona definitivno želi poslati čvršću poruku svima onima koji olako vrijeđaju suparnike na nekoj rasnoj osnovi. Benfica je na odluku UEFA odgovorila na svoj način, te je Prestiannija povela na put. Nije jasno je li to nada kako će se ipak moći naći u kadru (nakon prigovora kluba), ili još jedan pokušaj distrakcije za suparnika. Među Blancosima je više igrača koji su “nabrijani” na Argentinca, a posebno je to Mbappe koji ga je optužio da je rasist i da ga je on jako dobro čuo što je višestruko puta vikao Viniciusu…
Kako god, zbog događanja u prvoj utakmici niti Jose Mourinho neće doživjeti, prvi put otkako je 1. lipnja posljednji put bio akter na Bernabeu, da bude opet u igri, odnosno da osjeti kako je sjediti na desnoj klupi. Doduše, Portugalac je u 7 dvoboja kontra Reala (Porto 4, Benfica 2, Manchester United) dva puta bio suparnik, ali to je bilo još 2002. i 2003., kada je s Portom tek stvarao (1;1, 0:1) svoju “specijalnu priču”. Sigurno je da mu je najdraži “gostujući” status na Bernabeu bio 2010., kada je kao trener Intera slavio pobjedu u finalu Lige prvaka, protiv Bayerna. Tada je, direktno s desne klupe “preletio” na domaću lijevu, jer je nakon predaje medalja odmah sjeo u limuzinu Florentina Pereza i odvezli su se u Realovu planetu. Puno se očekivalo od Portugalca, zbog čega je Perez bez problema platio Interu 16 milijuna odštetnu klauzulu. No, Mourinhov egocentrizam, poglavito u odnosima prema Barceloni i sucima, dijelio je klupsko vodstvo, igrače i pogotovo navijače. Dok su ga jedni obožavali jer “broji sve po popisu” Kataloncima i savezu, veći ga je dio ipak doživljavao kao problematičnog tipa. Taj dio, vidljiv i u medijima, i danas mu kao najveći doseg zbog kojeg mu navijači moraju zahvaliti, tretiraju inizistiranje na dovođenje Luke Modrića. Da nije bilo njegov tvrdog stava Vatreni ne bi došao, a što je to moglo značiti u persepktivi Blancosa jasno je u svim Modrićevim trofejnim rekordima s Realom…
Mourinho je kao trener Blancosa, od 26 trofeja karijere osvojenih s Portom, Chelseaom, Interom, Manchester Unitedom i Romom, samo 3 slavio s Blancosima. Prvenstvo 2012, kup 2011, super kup 2013, premali su dosezi za klub koji svake sezone ide u 5-6 natjecanja uvijek s maksimalnim očekivanjima…
Od prvog samostalnog posla, 2000., godine i to sa aktualnim mu klubom, Benficom, Jose Mourinho kao da zatvara krug velebne mu klupske karijere. Sa 63 godine i vjerojatnošću da će još barem 2 sezone ostati u Lisabonu, Mourinho će teško dobiti klupu nekog prestižnijeg kluba. Previše je posrnuća posljednjih godina, a njegov način igre, koji nije plijenio ni u najboljim mu godinama, sada djeluje još dekadentniji. Iako su se svi pitali kakav će doček Bernabeu prirediti nekadašnjem treneru, sada je uz suspenziju zbog kartona, oko Mourinha najčešće pitanje gdje će se smjestiti, a da može “instruirati” svog asistenta Joaoa Tralhaoa za vrijeme utakmice.
Mourinho je kanio svoj “pečat” dati na presici prije i poslije utakmice, ali Benfica je odlučila da će tamo sjediti Tralhao. Očito ni u portugalskom klubu ne žele dodatne tenzije…
Da se osnaži status Alvara Arbeloe, koji je bio Mourinhov igrač i u toj utakmici u Osasuni, gdje su se ondašnji igrači različitog raspoloženja opraštali od njega, iz kluba su preko “bliskih” kroničara pustili u eter tezu da Mourinho niti jednom, ni prije ni poslije utakmice u Lisabonu, nije bio u planu za povratak u Real. Sam Portugalac je to promovirao, ali mu je sada za ego dodatni udarac što ispada da se sam nameće tamo gdje ga više ne žele. Navodno…
Alvaro Arbeloa dakako ima svoju viziju situacije i iako je dobio trenersko mjesto koje svi sanjaju, na “prepad” brzom smjenom Xabi Alonsa, odlučan je da iskoristi svoju šansu. Za sada ima najveću podršku uprave kluba i Pereza jer je “njihov”, ali kao i svakome treneru, pogotovo u Realu, odlučno će biti što se vidi na terenu i na tablici. Stoga, pobjeda nad Benficom i prolaz se podrazumijevaju, a svaki drugi epilog bio bi katastrofa. Za klub, Pereza, Arbelou i igrače…
Među njima, eto, donedavno žestoko prozivan i od navijača na Bernabeu, iskoračio je u kvaliteti igre Vinicius Junior. Njemu je očito odgovarala promjena trenera, jer kod Alonsa je bio stalno u tenziji, nezadovoljan statusom i odnosom trenera. Arbeloa mu je od prvog dana maksimalno poklonio pažnju, direktno na treninzima i potom u medijima. Vinicius je odgovorio na pravi način, jer osim što iskazuje opet moć u prodorima i stvaranju viška u napadu, statistika ga dodatno snaži u očima navijača i medija. S Xabijem je postigao 6 pogodaka u 27 utakmica. S Arbeloom je već na 6 pogodaka u 10 nastupa. Sve raspoloženiji Vinicius, za kojeg novinari ističu da se opet smije kao u najboljim mu vremenima u Realu, od siječnja je raspucan, postigao je 7 pogodaka uz 2 asistencije. Na stranu stalne polemike oko njegovih nastupa, a koje su otišle u krajnost pa se svaki rasistički nasrtaj i batine koje dobije u igri tumače kao njegov ekshibicionizam i sklonost varanju sudaca te time gotovo pa opravdavaju,
Vinicius je ovog trenutka glavno oružje Reala, kome sada Mbappe “sekundira”, a dok se još čeka povratak Bellinghama, Militaoa, Rodryga. Za četvrtog odsutnog, Ceballosa, gotovo pa da nitko ne žali, štoviše, da ne može igrati…
