Devetorica veslaju, jedan “šijaje”, to jest svi klubovi gone naprijed, jedino Hajduk vesla unatrag, a u najbolju ruku se zaustavlja. Oni koji kormilare “bijelima” sve rade s velikim zakašnjenjem, kako u pogledu promjene nadzornika, tako u operativnim poslovima, posebno u vrijeme delikatnih, čak presudnih priprema za novu sezonu.
‘Ajde, uspjeli su angažirati trenera, ali Gonzalo Garcia umnogome je otvorio put dolasku na Poljud, jedina poteškoća bila je skupiti sredstva za njegov otkup. Slična situacija bila je, na primjer, zimi s Micheleom Šegom, koji je patio za povratkom u tabor Hajduka.
U tom kolopletu zakašnjelih reakcija najviše je pogođen baš Garcia, koji ni uz najbolju volju nije na čisto s igračkim rosterom: tko odlazi, potom tek tko dolazi. Nagađanja su svakodnevna, ipak izvjesno je da se na Poljudu čeka izborna potvrda Nadzornog odbora, onda bi trebali uslijediti rafali novosti. Do sada su na dnevnom redu novinarska i navijačka nabadanja…
Tako je bilo i prošlog ljeta, angažiran je Gattuso za trenera, nekako se sklepalo sredstva za dovođenje Sanyanga (600.000 eura) kao i za posudbu Biuka, te Rakitića i to na bazi privatne podrške Marka Bralića, uz sponzorsku ulogu Tomislava Mamića. No, izostala je realizacija pojedinih igrača kalibra pojačanja, kao što je Selahi isključivo zbog nedostatka financija.
Od svih nagađanja jedino fiksno rješenje je povratak Gorana Vučevića kao člana uprave za sport, koji već neko vrijeme, sigurno u dogovoru s trenerom Garcijom, ali i Ljubom Pavasovićem Viskovićem, “kuha” roster. Povratak Vučevića ujedno znači odlazak Francoisa Vitalija bez obzira na trogodišnji ugovor. Kako god, brojna nagađanja oko izlaznih, pa ulaznih transfera u biti su veliko opterećenje za novo vodstvo Hajduka.
Zato nema smisla uspoređivati provedene aktivnosti u Dinamu, tamo se Zvonimir Boban, čak i prije formalnog ustoličenja, prihvatio posla i proveo obnovu kadra.
U mnogo kompliciranijoj poziciji nalazi se Vučević obzirom na stanje “hajdučkih staja”, opterećenih dugim nizom dovođenja problematičnih prinova, ali i konstantnim smjenama trenera. O financijama da ne pričamo.
O tome kako i koliko se na Poljudu premišljaju najbolje svjedoče vratarske dileme: Toni Silić, bez obzira na talentiranost i pokazane sposobnosti nedovoljno je iskusan, dok je Ivan Lučić prekrižen ne samo zbog fatalnih kikseva, nego navodno i na račun ponašanja.
Zato je plasiran dolazak prekaljenog Ivana Banića, otišao je kod Zekića u Sarajevo, pa se ukazala iluzija Lovre Majkića, da bi sad uskrsnuo Ivica Ivušić kao najnovija solucija. Na kraju strpljenje ispada kao jedina mogućnost, kojom su dugi niz godina silom prilika naoružani navijači Hajduka, dok oni iz vodstva splitskog kluba, predobro stimulirani, za svoja nečinjenja imaju izliku kako su željeli najbolje…
