Polako, ali sigurno. Tako bi se najkraće mogao opisati ulaz Alena Petrovića u treći mandat sportskog direktora Osijeka i ono što u pogledu punjenja svlačionice gledamo u prvim danima prijelaznog roka od kojeg se na Opus Areni puno očekuje i koji bi napokon trebao početi uklanjati blijedu boju i prazne poglede s lica navijača.
Petrović je na početku procesa koji bi trebao promijeniti fizionomiju Osijeka i ispraviti brojna ‘‘kaznena i prekršajna djela‘‘ počinjena unazad tri godine u sportskom sektoru. Nije to, istina, poput onoga što smo gledali na početku Petrovićeva drugog mandata 2016. kada se s ulaskom mađarskog kapitala vratio u klub te punio svlačionicu: u zimu etabliranim imenima poput Kneževića i Vojnovića, a onda u ljeto Barišića, Ejupija, Bobana, Lope…
Danas chefu Rožmanu za njegovu kuhinju, Petrović pribavlja momke koji se tek trebaju dokazati i koji su, izuzev Vrbančića, nepoznanica, ali je iz dosadašnjih karijera Šopova i Tourea (na video-zapisima “vuče” na mierezovski stil) jasno da su dečki koji mogu odmah uskočiti, ali su istovremeno i ulaganja u budućnost. Kao što je i mlađahni Žeravica zasad ulaganje. Velika priča mogao bi biti Vrbančić. Riječ je o jednom od većih talenata Dinama posljednjih godina, a s nepunih 20 godina kapetan je U-21 reprezentacije, dakle možemo govoriti o jednom od najjačih transfera unutar SHNL-a ove, ali i prijašnjih godina, koji bi Osijeku potencijalno mogao donijeti puno toga. Dobivši ga po diskontnoj cijeni, Petrović je odradio vrhunski posao, daleko bolji od prošlogodišnjeg na istoj relaciji za Soldu.
Navijači Osijeka nadaju se i vjeruju da bi dosadašnje akvizicije Osijeku mogle donijeti ono što su mu u prošlom Petrovićevu mandatu primjerice donijeli Hajradinović, Mudražija, Barać… koji su u času dolaska bili prilična nepoznanica za širu domaću javnost, a na kraju su izrasli u top pojačanja. Većina navijača u Petroviću vidi jedinu nadu da bi Osijek napokon mogao krenuti putem izbavljenja iz hoda po natjecateljskoj pustinji kojom neumorno i uporno kroči zadnjih nekoliko godina.
Nekadašnji kapetan ‘‘bijelo-plavih‘‘ koji je prije pet godina, ne svojom voljom i prilično nepotrebno, s dolaskom aktualne uprave i Nenada Bjelice, napustio oronuli Gradski vrt, vratio se u klub, ali sada na blještavi Opus. No, ono što izvana izgleda famozno, iznutra je prilično zapušteno. S obzirom na takvo stanje, svi koji su inficirani ‘‘bijelo-plavim‘‘ nadaju se da će ‘‘Kaca‘‘ na Pampasu dobro probrati i promiješati najbolje grozdove, kako bi pokraj Drave napokon potekla neka dobra berba. Većina navijača, dakle, u njemu vidi jedinu nadu, dok je za upravu Osijeka Petrović praktički zadnja šansa da pokažu mogu li s riječi prijeći na djela.
Doduše, to treba gledati uvjetno, s obzirom da su se brojni kadrovski promašaji unazad tri godine od iste te uprave odbili kao vijetnamski meci od Ramba. Nema baš puno primjera u svijetu nogometa da netko tko iz godine u godinu isporučuje sve slabiji sportski rezultat, iz svake takve situacije izlazi s još jačim statusom. Osječki ponavljači gradiva tako ulaze već u četvrtu godinu ponavljanja istog razreda sportskog upravljanja, ali u isto vrijeme imenik im je pun dobrih ocjena iz ekonomskih predmeta, a to je očito gazdi Meszarosu puno važnije od onoga što ne isporučuju na sportskom planu. Kao i to što je u Sakalju, Čoharu i Koprivnjak našao osobe kojima vjeruje.
Zato je upitno može li se definirati da je Petrović za ovu upravu posljednja nada. Ipak, istoj toj upravi valja priznati da su vraćanjem Petrovića povukli rijetko dobar potez, kakvima se unazad tri godine i ne mogu odveć hvaliti. Doduše, po skromnom mišljenju ovog autora zakasnili su s njim najmanje godinu i pol dana. Nikada se, naime, nećemo riješiti osjećaja da bi ponovno stvaranje ‘‘dvojca bez‘‘ u sastavu Petrović – Zekić u zimu 2023. donijelo puno lijepih stvari na vodama Drave. No, kao što je Osijek već neko vrijeme u crnoj rupi, tako je i ta voda otplovila u Crno more. Ipak, nada ne gasne, a sada se odaziva na ime Alen, koje po nekim tumačenjima znači ‘‘mala stijena‘‘, a kako mu prezime dolazi iz korijena imena Petar, odnosno ‘‘stijena‘‘, eto i simbolike za vjeru u čvršći i snažniji Osijek.
Petrović ima znanje, umijeće, volju i energiju za posao. Emocija za klub, pak, nikada nije bila sporna. I to su već dobri preduvjeti za projekt koji je tek počeo skicirati, a prema prvim obrisima lagano budi optimizam da bi Osijek mogao postati ozbiljan konkurent za visoke domete u HNL-u. U danim okolnostima dobro je da uprava pred njega nije postavila imperativ koji je u veljači najavio direktor Čohar kazavši da će novom sportskom direktoru za novu sezonu “jedini zadatak biti formirati momčad i stvoriti uvjete za napad na naslov prvaka i plasman u grupnu fazu nekog euro-natjecanja.”
No, jasno je da za takav plan uprava mora osigurati i izdašan proračun, a to Mađari očito nisu voljni, pa nisu ni mogli pred Petrovića postaviti takav cilj.
