Rijeka se sigurno neće zadovoljiti jednim trofejom, posebice ne nakon što je u nikad viđenoj atmosferi pobjedom na Rujevici stigla do druge titule prvaka u povijesti, nikad se ovako Rijeka nije veselila uspjehu i normalno je, ljudski je “isprazniti se” nakon ovakvog uspjeha, no ako netko misli da će Rijeka zbog toga olako prepustiti trofej Slavenu, onda se grdno vara.
Ova momčad satkana je od nevjerojatnog karaktera, predvođena trenerom Đalovićem i ostatkom stručnog stožera kojeg je riječki trener posebno apostrofirao u vjerojatno najvećem uspjehu kluba u njegovoj povijesti. Ona Kekova Rijeka je bila moćna, “vodila” 2:0 prije prvog sučevog zvižduka, bila je stvarana da postane šampion, a ovu Đalovićevu svi su otpisali osim njih samih.
Za očekivati je da Rijeka večeras napravi nekoliko izmjena u svom sastavu, prije svega radi svježine, no i momci s klupe pokazali su i dokazali ove sezone da su bili najbolji kada je bilo najpotrebnije. Sjetite se samo pogotka Menala Varaždinu, pa nekoliko iznimno bitnih Gabriela Rukavine… Bili su među najglasnijima i najveselijima iako su ostali na klupi u utakmici života…
Kada postaneš prvak države na ovakav način, onda to nadilazi i neke sportske motive, kada igraš protiv momčadi koja je i u posljednjoj utakmici “izvukla” svoju najbolju postavu dok je kod nekih, ma što o tome kasnije pričali, odmarala pola momčadi uoči prve utakmice finala SuperSport kupa Hrvatske, onda ih još više želiš pobijediti. Dokazati da si najbolji, pa makar to značilo i “poguranac” nekim drugim klubovima.
Ova Rijeka nikada, baš nikada nije igrala za druge, niti gledala druge, niti se brinula o drugima. Jer da je tako, prvaci sigurno ne bi bili. Isključivo vlastita želja i vlastita kvaliteta dovela ih je do povijesnog naslova, ista će ih tjerati do dvostruke titule.
Zato večeras ne igra samo Rijeka, igra njezin karakter, njezina vjera i njezina pobjednička kultura. Igra se za povijest, ali i za poruku: jednom kad postaneš prvak, ne odustaješ, ideš po sve. Trofej ne traže zbog prestiža, nego zato što znaju da ga zaslužuju. Na to neće utjecati ni umor, ni veselje, ni neprospavana noć u slavlju naslova prvaka, a kad znaš da nešto zaslužuješ, onda to jednostavno uzmeš.
