U Dinamovom slučaju ne treba se angažirati Hercule Poirot, slavni detektiv, fiktivni lik iz romana Agathe Christie. Krivci za ovakav Dinamo koji polako ispada iz trke za naslov prvaka su znani, nisu potrebne posebne istrage. Bez previše filozofije, možemo odmah u glavu, uvijek je najodgovornije klupsko vodstvo. I kad se radi o uspjehu i kad se radi o neuspjehu. Ne mogu čelni ljudi klupa biti sposobni, a sportski segment neuspješan, vrijedi i obratno. U vodstvu kluba je definitivno na čelu odgovornosti – Velimir Zajec. Možda ćete se pitati ‘zašto‘ kad on ne donosi i ne potpisuju konačne odluke, već to čini Uprava na čelu s Zvonimirom Manenicom. Zato jer je on jedini čovjek u plavom domu koji poznaje ‘nogometnu tehnologiju‘, nogometno funkcioniranje kluba. Svi drugi su stručnjaci za posve druge segmente kluba, poput financija, marketinga, organizacije poslovanja…
Zajec ima i konkretnu odgovornost jer je podržavao rad bivšeg sportskog direktora Marka Marića koji je svojom vizijom i idejama bio uzrok sadašnjih problema koji su samo – posljedica. Naravno, nije Zeko jedini Pedro, tu su i dečki iz Uprave i Izvršnog odbora koju su previše vjerovali Zajecu i Mariću. Jer naznake pogubne sportske politike bivšeg sportskog direktora su se vidjele već prošlog ljeta, u mercatu. Kad su dovedeni igrači koji nisu nimalo podigli kvalitetu momčadi i koji su uglavnom ispali ‘mačke bez repa‘.
Marić je promijenio kompletnu sportsku paradigmu kluba, a imao je podršku vrhuške. Dovedeno je previše stranaca koji se nisu uklopili u momčad. Svim tim igračima su isporučene ogromne plaće, počevši od Mmaeea s 800 godišnje, preko Kange 950 tisuća plus bonusi, a niti drugi nisu plaćeni ‘sirotinjski‘. Nije to nekakav posebni rebus, nitko od čelnih ljudi Dinama ne može biti amnestiran, makar se krivica može nivelirati. Može se govoriti samo o niveliranju odgovornosti. Pa nije se Marić sam izabrao na funkciju sportskog direktora, netko je stao iz njega, netko je proveo njegove odluke. Kao i svaki sportski direktor, kao i ovaj novi koji će biti izabran ovaj tjedan, može samo davati prijedloge. Niti jedan sportski direktor nema ovlasti samostalnog odlučivanja. Niti samostalnog zaključenja bilo kojeg posla. Svi skupa su pali na ispitu, možemo im mirne duše kazati; ‘sjedite, jedan‘!
Iako su i Jakirović i Bjelica imali crnih rupa i promašaja, najveći promašaj je ipak Fabio Cannavaro, on nikada i nije smio biti trener Dinama. Po nama, iako je šepao u prvenstvu, Bjelica ipak nije smio biti smijenjen. A sve je to na kraju ispalo tako jer se u Marka Marića imalo bezgranično povjerenje. Marko Marić je od samog početka držao fige u džepu kad se radilo o Nenadu Bjelici. Tako da je Bjelica to osjetio, odmah je shvatio na samom početku svog trenerskog mandata da nema podršku cijelog kluba. Nisu svi bili za njega, to je dobro znao i on. Nije dobio niti mogućnost organizacije pripreme, niti sudjelovanje u prijelaznom roku. Zato što je Bjeličina vizija mercata bila dijametralno suprotna od one Marka Marića. A Uprava je između Bjelice i Marića, izabrala – Marića! Sve je stavila na krivi broj. Kad je dolazio 2018. godine, Bjelica je imao maksimalnu podršku kompletnog kluba.
Ali vratimo se Cannavaru. Zaista je ‘pao s neba‘ i nije se snašao. Niti u slaganju momčadi, niti u vođenju utakmica. A sad možemo kazati niti u vođenju treninga. Ne znamo kako mu je palo na pamet u ovoj stanci zbog nastupa reprezentacije raditi teške treninge želeći poboljšati tjelesnu spremu igrača, kako mu je palo napamet promijeniti ishranu igrača. Čovjek je jednostavno, ‘zaklao‘ momčad. Kako se to zorno moglo vidjeti u Puli. Momčad je bila skroz bez energije. Evo jednog detalja koji će zapravo najbolje opisat stanje momčadi. Prije drugog pogotka Istre, u sprintu su Maurić i Pierre-Gabriel. Idemo kazati da je sprint iznosio nekih 50 metara, Maurić je RPG-a ostavio – deset metara! A RPG nije spor igrač, niti je Maurić Usain Bolt. Praktički, niti jedan igrač pod Cannavarovim vodstvom, osim Luke Stojkovića nije napredovao, A recimo, Martin Baturina, Dinamova ‘desetka‘ i hrvatski reprezentativac je debelo pao u formi. Ispostavilo se da je Cannavaro uistinu promašaj svih promašaja.
Treća razina odgovornosti svakako su igrači. Jer Dinamo je s Cannavarom dobio već trećeg trenera u sezoni, a i on nije uspio. Sve to znači da zapravo niti jedan trener nije imao adekvatni utjecaj na svlačionicu, pa je onda bjelodano bistro i jasno da je na igračima poprilična krivica. A najveća je logično na onima koji su to najduže i koji su krucijalni igrači. Mislimo na Petkovića, Ademija, Mišića, Ristovskog, Baturinu… Oni su ti koji su trebali nositi Dinamovu pobjedničku priču koja je izostala. U redu, Petković i Mišić su bili ozlijeđeni, Petković je još uvijek. Međutim, očekivalo se da će ti dečki, a ove starije volimo zvati ‘senatorima‘, ako ne u izvedbama, onda barem svojom liderskom ulogom pomognu da Modri ne zarone duboko ispod površine. Nisu to napravili i logično jest da i oni moraju snositi svoj veliki dio odgovornosti za ovu gotovo bezizlaznu situaciju u kojoj se našao zagrebački klub.
