Postaje li Dinamov demokratski Statut, zamišljen kao zamašnjak razvoja, zapravo prepreka u funkcioniranju kluba? Pitanje se nije moglo izbjeći tijekom razgovora s Velimirom Zajecom, čiji je intervju Jutarnjem u ponedjeljak uzdrmao Maksimir.
– Moram vas podsjetiti da je ovaj Statut donesen kompromisom između stare vlasti i nove vlasti. Naravno da nismo zadovoljni s ovim Statutom i da ga želimo još više demokratizirati i to ćemo svakako napraviti u skorijoj budućnosti. Što se tiče moje uloge kao predsjednika kluba tu su mi možda ruke vezane za neke stvari, ali moram vas podsjetiti da sam ja i predsjednik IO-a koji ima puno veće ovlasti u klubu. IO je, između ostalog, zadužen za Upravu kluba koja ima operativnu “vlast” u klubu. U svakom slučaju želimo Statut prilagoditi više nogometnom klubu i još više ga demokratizirati, rekao je Zajec.
Nije Zajec tom tvrdnjom podmetnuo neko posebno eksplozivno punjenje pod temelje kluba, prije će biti da je glasno izrekao ono o čemu se u javnosti već dugo debatira: to, naime, da svjedočimo miješanju nadležnosti. Zajec je u stvarnosti zaštitno lice kluba bez jasnih ovlasti, dok se ključevi Dinama nalaze u rukama predsjednika Uprave.
A kako je uopće došlo do te maglovite podjele ingerencija? Boreći se žestoko za demokratsko provjetravanje kluba, “proljećari” su prije godinu dana u upotrebu uveli novi Statut, predstavljajući ga kao moderni Ustav za budućnost. Vođeni plemenitim motivima, autori dokumenta ugradili su u njega neku varijantu “checks and balances” mehanizma, koji će u startu spriječiti svakog potencijalnog Zdravka Mamića da u potpunosti ovlada klubom i pretvori ga u vlastitu igračku.
Zajec je prije godinu dana sletio na predizborne plakate Dinamova proljeća kao frontman izborne liste, recimo kao pandan Joanu Laporti, ali, eto, već prvu obljetnicu u uredu obilježava igrajući ceremonijalnu, da ne kažemo sporednu ulogu.
– Nije mi krivo što sam bio dio te priče, to je trebalo učiniti – kaže on dok skeniramo aktualnu situaciju u kojoj se trenutačno čini da je hijerarhijski Zvonimir Manenica kao predsjednik Uprave iznad njega, iako je po Statutu Zajec iznad Manenice.
A tu Upravu, pak, bira Izvršni odbor kao neka vrsta klupske vlade. U slučaju da cijeli mali galimatijas nadležnosti preraste u kaos, postoji Nadzorni odbor, koji će odlučiti tko je u pravu. Na papiru priča je pametno osmišljena, ali praksa sve jasnije pokazuje da to ne može glatko funkcionirati. Danas Velimir Zajec, sutra možda Zvonimir Boban, a preksutra Milan Badelj, svaki će današnji ili budući Dinamov predsjednik postojećim Statutom biti zarobljen u istoj tijesnoj kućici i u upravljačkoj piramidi parkiran stepenicu ispod šefa Uprave. Koliko je formula održiva, neka procijeni svak za sebe…
U svojim prethodnim postigračkim epizodama u Dinamu Velimir Zajec bio je ili arhitekt sportske politike ili trener. Nije niti u ovom posljednjem naletu bio baš potpuno marginaliziran, jer blisko je surađivao s Markom Marićem, dojučerašnjim sportskim direktorom koji je na koncu platio ceh za neuspješnu sezonu.
– Marić i ja smo imali odličan poslovni odnos, on je veliki profesionalac i radnik, ali prije svega veliki dinamovac. Dao je cijelog sebe klubu, u to nema sumnje. Kao i sve u životu, vrijeme će pokazati je li rastanak došao u dobro vrijeme ili nije. Na kraju sezone ćemo biti pametniji, ali sigurno sada klub mora pronaći novog sportskog direktora dostojnog svih izazova koje nosi Dinamo.
Dok nema sportskog direktora, a vjerojatno ga neće biti do kraja sezone, Manenica i suradnici po nogometni savjet, prema logici stvari, prvo bi trebali otići k Zajecu. Što im on u ovom trenutku može savjetovati? U ponedjeljak ste mogli pročitati da ne želi anatemizirati poslove odrađene u dva posljednja prijelazna roka. Hvalio je Mmaeea, pohvalno govorio o potencijalu Kange…
– Generalno, imamo grupu izvrsnih i karakternih senatora koji su puno dali Dinamu ali, nažalost, stižu ih godine i ozljede. Zato se otvara perspektiva mladim igračima, poput Stojkovića, Kačavende, Pavića, sutra već Jakirovića i Šunte… Dobro je što Cannavaro voli mlade igrače, ne boji se uvoditi ih u igru. Važno je da nikakvog diktata nema. Kao i njegovi prethodnici, Cannavaro uživa slobodu u komponiranju momčadi. Koga prepoznaje kao rješenje, tko mu se ističe na treninzima, njega šalje na teren – zaključuje Zajec.
