U četvrtak izjutra, nakon poraza Dinama od Gorice 1:0, gledamo jednu fotografiju s velikogoričkog stadiona. Praktički svi su tu: predsjednik Uprave Zvonimir Boban, predsjednik Velimir Zajec, Zvonimir Manenica, Dubravko Skender, Darko Podnar, Dario Dabac, Većeslav Bergman, Goran Kovačević, Zrinko Hržić, Marijan Tomurad, Saša Pavličić Bekić… Svi najvažniji ljudi kluba stigli su gledati pobjedu. Što su drugo i mogli očekivati?!
Ali ta fotka snimljena je prije početka utakmice, dok se još na licima mogla čitati priča jedne normalne srijede. Vjerojatno su svi spomenuti držali da će biti ‘normalna‘. Krivo su držali…
Jer kako momčad Dinama igra ove sezone, u kojoj je vodi već četvrti trener, nema više normalnih dana za maksimirsko društvo, nisu to ni srijeda, subota, nedjelja… Bilo koji dan, kad je Dinamo u pitanju, može biti stresan i dramatičan, zaogrnut plaštom tuge, bijesa, čega god negativnog hoćete.
Skupnu fotografiju Dinamovih najvažnijih ljudi na kraju utakmice nismo vidjeli. Fotoreporteri nisu bili tako brzi da ih uhvate prije nego što se raziđu i napuste svoje sjedalice u svečanoj loži.
Svima je, naravno, bilo teško nakon još jednog posrtaja Dinama, ali jednom svakako najteže. Onome koga modri navijački puk ponajviše krivi za trenutačni izgled momčadi. Velimir Zajec morao je slušati uvrede, teške i bremenite riječi. Zeko je postao meta navijačkog gnjeva, on je jednostavno personifikacija užasne Dinamove sezone. Je li to pošteno, prosudite sami.
Ali od jedne istine ne može se pobjeći. Zajec je bio predstavljen kao frontmen ‘Dinamovog proljeća‘, kao čovjek koji će graditi maksimirski klub, do dolaska Zvonimira Bobana bio je jedini s nogometnim pedigreom. Sad plaća cijenu te činjenice. Hoće li na kraju sezone sve poslati k vragu, otići iz Maksimira, vratiti se mirnom životu u Ateni? To se ne može znati, niti ćemo se time baviti, jer bi se radilo o čistim špekulacijama.
Većina se, naravno, s razlogom pita kako se osjećao Zvonimir Boban. Od ljudi koji su bili u njegovom društvu saznali smo da se nakon utakmice praktički s njim nije moglo razgovarati, da se itekako mogla prepoznati njegova ljutnja. Iako je sigurno znao u što se upušta, jer nije čovjek koji bi uletio grlom u jagode, možda ga je ipak iznenadio izgled Dinamove momčadi.
Znajući kakve visoke nogometne kriterije ima Boban, kako teži izvrsnosti, slijedom logike za njega bi ono što je vidio u Velikoj Gorici mogao biti stvarno šok. Zato nam nije neobično da je nakon poraza mogao biti srdit zbog onoga što je vidio na terenu.
Također, čovjek Bobanovih intelektualnih kapaciteta zna kako se raspoloženje javnosti, Dinamovih navijača, može vrlo brzo promijeniti. Pa se od oduševljenja može vrlo brzo pretvoriti u srdžbu. Baš kao što se to dogodilo u slučaju Velimira Zajeca.
Ne trebamo vas valjda podsjećati kakva je veselica vladala kad je Zeko, ‘Dinamovo med i mlijeko‘, stao na čelo kluba. Pa je, eto, u samo godinu dana od skandiranja ‘Zeko, majstore‘ sve preraslo u ‘Zeko, odlazi‘. Jer svima je bjelodano jasno da prosječne navijače Dinama, a takvih je debelo najviše, na zanima pretjerano funkcioniranje i poslovanje kluba, već isključivo sportski rezultat prve momčadi. Može Dinamo poslovati poput najbolje i najsupješnije tvrtke, stvarati financijsku dobit, montirati zlatne kvake na svaku uredsku prostoriju… Ali ako će rezultatski biti neuspješan kao ove sezone, onda možemo upotrijebiti onu ‘džaba ste krečili‘.
Naravno da Boban to itekako dobro zna i nekako nam se čini da bi vrlo brzo mogao pokrenuti vrlo važne procese u klubu, na svim razinama. Naravno, s najvažnijim naglaskom na prvu momčad, koja bi slijedeće sezone morala izgledati mnogo bolje. Srećom po Dinamo, kad je ova sezona u pitanju, nada je ipak bacila kost. Ta nada se zove Hajduk i Rijeka. Do konca SHNL-a je još pet kola. Čekamo fotografiju Dinamovih čelnika nakon posljednjeg.
