Utopija, teško i rijetko doživljena u Maksimiru kroz cijelu klupsku povijest, trajala je, zapravo, neobično dugo. Ružičasti balon stvorio se proljetos kada je Velimir Zajec zasjeo na čelo kluba, nakon čega se dogodio samo jedan nezgodni trenutak, ono također brutalno posrtanje kod PAOK-a, no to ispadanje u osmini finala Konferencijske lige nije, zapravo, smatrano dramatičnim, jer nakon toga momčad se posvetila domaćim natjecanjima, koje je na kraju okončala dvostrukom krunom te famoznim dočekom na Trgu, kao povratku Dinama narodu.
Nastao je mir, igrao se Euro, fokus je bio na “vatrenima”, a nova Uprava skicirala je planove. Povećao se, rekordno, broj članova, prijelazni rok opisan je odličnim, u svlačionici su ostale najvažnije vedete, a kao kruna stigao je i plasman u LP-a. Ujedno, start u SHNL, uz posrtaje glavnih konkurenata, dočekan je kao najava šetnje do nove titule. Medeni mjesec, uz bogatu Uefinu dotu, činio se doista famoznim…
Plaže više nema, Maksimir je još jednom postao rudnik, u kojem se moraju donašati velike, važne, krucijalne odluke.
Utakmica na Opus Areni kontra Osijeka, gdje se mogao nazrijeti problem, prebrisan je narativom o hrvatskom Realu pobjedničkog mentaliteta, a unatoč komatoznoj prvoj utakmici s Qarabagom, prolaz pored azerbajdžanskog prvaka oslikavao je “iskustvo”. Kada se na to nadodala jedina zaista ozbiljno odigrana Dinamova utakmica ove sezone, uzvrat u Bakuu, u periodu opće drame hrvatskih predstavnika u Europi, čekalo se, eto, tek potvrda snage u dva derbija, kojima bi “modri” već u uvodu sezone odmaglili na nedostižnu prednost.
Rijeka je, pak, prokazana umorom i psihološkim pražnjenjem, iako je tada već postojao dovoljno velik uzorak koji se trebao rješavati. No – nije, što je donijelo oluju svih oluja i tjedan dana iz pakla, poraz od Hajduka u jednom od najgorih trenutaka u povijesti Splićana, a onda, evo, i minhensku kataklizmu. Da, na “plave Maldive”, okupane suncem i koktelima, sručio se – tsunami. S kojim se medeni mjesec pretvorio u opći horor, u toj mjeri da je odjednom gostovanje u Koprivnici ove subote – prva prijelomnica sezone. Ako pogledamo u retrovizor, isto se dogodilo i Igoru Bišćanu. No, klub je tada prolazio rovita vremena promjena, kojih sada nema.
I koliko god Velimir Zajec blagotvorno utječe na sve klupske struje, ovaj, neki novi Dinamo sada se prvi puta suočio sa stvarnim svijetom. Problemima, i, konačno, odlukama koje diktiraju sutrašnjicu. Plaže više nema, Maksimir je još jednom postao rudnik, u kojem se moraju donašati velike, važne, krucijalne odluke.
Iako, ruku na srce, i taj brak novog vodstva i trenera, nije se dogodio iz velike ljubavi. Nije tajna da Jakirović od starta nije čovjek iza kojega se bespogovorno stalo, barem ne plebiscitarno, no dupla kruna bila je snažan argument za “obnavljanje zavjeta”. Sada, pak, ostaje riješiti obveze iz predbračnog ugovora. I, pritom, još važnije, vrlo pomno odabrati novu “mladu”…
