Rijeka ove sezone živi u svojevrsnom raskoraku. Dok u Europi djeluje organizirano, hrabro i konkurentno, u domaćem prvenstvu prečesto zapinje, gubi bodove i ulazi u serije rezultatskih oscilacija. Taj kontrast između europske i SHNL stvarnosti sve je izraženiji kako sezona odmiče, a istovremeno otvara i niz pitanja – je li riječ o širini kadra, fizičkom opterećenju, taktičkim prilagodbama ili nemogućnosti da ista momčad u istom ritmu odgovori na različite zahtjeve natjecanja.
Upravo o toj “toplo-hladno” Rijeci, ali i o dubljim uzrocima takvih oscilacija, razgovarali smo s Elvisom Brajkovićem, nekadašnjim reprezentativcem i dugogodišnjim prvotimcem Rijeke, danas trenerom i analitičarom.
– Te česte promjene i rotacije sigurno su jedan od glavnih razloga. Nerijetko trener promijeni četiri, pet igrača, a evo u posljednjoj utakmici promijenio ih je čak osam. To je glavni razlog, Rijeka je jako dobro posložena, ima puno kvalitetnih pojedinaca, ali nema 20 igrača koje bi istovremeno mogla rotirati i igrati na tri fronte, a opterećenja u trima natjecanjima jako su velika. Broj igrača koji mogu zadovoljiti te kriterije sigurno nije kao u, primjerice, Dinamu i tu bih tražio razlog podbačaja u prvenstvu, što ne znači da sezona, a pogotovo s plasmanom u finale Kupa, ne bi bila neuspješna. Neovisno o europskom natjecanju, Rijeka je tu već sada napravila ogroman uspjeh. Ne vidim razloge u motivaciji ili nečem sličnom, nakon Europe dođe do velikih promjena sastava, pa i sustava u igri, zahtjeva, dosta se toga mijenja. Vjerojatno je stožer ovu situaciju iskoristio da isproba neke stvari koje možda inače ne bi, da je Rijeka u samoj borbi za vrh ljestvice – kazao je Brajković u uvodu.
Sanchez nakon utakmica često ponavlja tezu o velikom broju stvorenih prilika i problemu realizacije. No, pitanje koje se nameće jest koliko je ta priča doista stvar završnice, a koliko se iza nje skrivaju dublji problemi u strukturi napada i ukupnoj igri momčadi.
– Ne bih rekao da Rijeka ima generalno problem realizacije, iako ga je u zadnjoj utakmici imala. Imala ga je možda i onda u onim naletima protiv Strasbourga u zadnjih 15 minuta, no Rijeka je više problema imala u obrani. Ako gledamo samo prvo poluvrijeme protiv Strasbourga, oni su bili puno kvalitetniji i bolji i moglo je to otići u drugom smjeru. Pokazali su koliko su opasni i stvorili su puno prilika u kojima su mogli pobjedu osigurati u ranoj fazi utakmice. Kod Istre to nije bio isti slučaj, Istra je bila maksimalno koncentrirana i motivirana. Tako je to u nogometu, ne može svaki udarac na gol biti gol, po meni je više popustila igra u obrani. Rijeka ni ranije nije puno zabijala, ali nije ni primala toliko golova, sada mi se čini da prelako i prebrzo primaju golove na početku i onda je kasnije puno teže igrati. Razumijem što Sanchez želi reći, kao treneru ti se uvijek čini da su tvoje šanse izraženije i bolje od protivnikovih, no protivnici su imali dosta prilika za pogodak. Onda, na kraju, možemo pričati i o tom problemu realizacije. On jest prisutan, no ništa više nego u nekim drugim klubovima, odnosno većini njih osim trenutačno Dinama. Kada prvi strijelac ima 17 golova u ligi, onda znaš da nemaju problem realizacije.
Koliko su problemi ranih pogodaka posljedica individualnih pogrešaka, a koliko strukture igre i zahtjeva koje momčad pokušava provesti na terenu?
– Rekao bih da trener dosta isprobava i mijenja sustav. U otvaranju igre Rijeka je najčešće s trojicom igrača u zadnjoj liniji, no ima tu raznih rotacija. Ako igraju s četiri, onda jedan ulazi u vezni red, drugi se spuštaju po loptu. Mislim da je glavni problem izostanak Barišića. On bi sigurno igrao u ovim utakmicama koje su iza nas, možda ne u svima, ali u većini bi. Osobno mi se jako sviđa njegova igra, puno je brži, življi, agresivniji s loptom prema naprijed, proaktivan je. Djeluje mi kao igrač koji bi unaprijedio riječku obranu. Mislim da su Majstorović, Radeljić i Husić odlični igrači, no nedostaje im malo te igre prema naprijed s loptom u nogama. Neki će reći da Radeljić ima super pas, no Barišić će osvojiti prostor i iznijeti loptu puno više nego oni, djeluje mi bolje od njih. Pokazao je to u malom broju onih utakmica koje je igrao, definitivno je nedostajao Rijeci.
Neizbježno se otvorila i tema individualnih pogrešaka koje su obilježile posljednje utakmice.
– Pogreške su bile evidentne, ali ne bih rekao da su to bile isključivo pogreške obrane. Svi smo vidjeli te loše reakcije Rukavine i Petroviča, no isto tako treba kazati da su i neki drugi igrači mogli bolje reagirati ili se bolje postaviti. U nogometu uvijek netko mora pogriješiti, tu ima prostora za poboljšanje igre Rijeke. Na toj zadnjoj liniji svakako bi se trebalo još više raditi. Kvaliteta postoji, to je iskusna zadnja linija. Radeljić, Majstorović i Devetak manje griješe, no velik je broj utakmica iza njih i sigurno im nije lako. Za igranje na tri fronte kadar bi trebao biti još veći i kvalitetniji. Teško mi je vidjeti što Sanchez radi u trenažnom procesu, no činjenica je da puno mijenja, ne samo igrače i sustave nego i podsustave. Prepoznaju li i isprate li igrači njegove ideje, ne znam, teško mi je to reći. No, ono što je najbitnije, kompetitivni su u svim natjecanjima, iako su dosta zaostali za vodećim dvojcem u prvenstvu. No, mislim da bi i treće mjesto ove sezone bio uspjeh – zaključio je Brajković.
