U sad već i poplavi imena koja se spominju kao kandidati za Dinamovu trenersku klupu nakon otkaza Sergeju Jakiroviću, čak ni onako sramežljivo nigdje nije provučeno ime uspješnog stratega Lokomotive, Silvija Čabraje. Najdugovječniji, po mnogima i najbolji trener HNL-a, svojim je radom definitivno zaslužio barem spominjanje u krugu kandidata, a po nekim kriterijima za odabir novoga trenera, koje je maksimirski klub pustio u javnost, Čabraja bi morao biti i u najužoj opciji možebitnih Jakirovićevih nasljednika.
Zna se, naime, da Dinamo egzistira od ostvarenih rezultata (osvajanje naslova, potom plasman u europska natjecanja), te od prodaje vlastitih mladih igrača. A zacijelo u Hrvatskoj ne postoji stručnjak koji je razvio više mladih igrača od Čabraje i svom je klubu, od ljeta 2021. godine, kad je sjeo na klubu s Kajzerice, priskrbio 20-ak milijuna eura od prodaje talentiranih igrača, koji su bili pod njegovim vodstvom. Promovirano je niz mladih igrača, oživljene su neke karijere koje su bile pod tamnim oblacima, a istodobno su prodani talenti (Aliyu, Cokaj, Soldo, De Haas, Stojković, Kačavenda, Milićević, Tuci, Šotiček, Marić, Bubanja, Čavlina…).
Čabrajin je minus neprijeporno spoznaja što nije bio veliko igračko ime. Bio je nadareni veznjak, ali bolest (dijabetes) mu je praktički prekinula karijeru
U posljednje tri sezone, koliko je Čabraja na klupi kluba s Kajzerice, u svaku je sezonu ulazio praktički s novom momčadi, fluktuacija igrača bila je velika. I svake su sezone Lokosi pod Čabrajinom rukom ostvarivali plasman u sredini ljestvice, lani su se borili i za Europu gotovo do zadnjeg kola, iako im je proračun u odnosu na suparnike (Rijeka, Hajduk, Osijek) mizeran. Od prvoga dana imaju prepoznatljiv, napadački način igre i brojni su stručnjaci komplimentirali igru, kvalitetni rad i (do)selekciju igrača stratega Lokosa, s naglaskom na vlastitu omladinsku školu.
Čabraja je dosad po dva puta pobjeđivao Dinamo, Hajduk i Osijek, u tri je navrata njegova Lokomotiva bila bolja i od Rijeke. A ljetos je bio i ozbiljan kandidat za Hajdukovu klupu.
Čabrajin je minus u ovoj priči neprijeporno spoznaja što nije bio veliko igračko ime. Bio je nadareni veznjak, ali bolest (dijabetes) mu je praktički prekinula obećavajuću karijeru. Nadalje, tek se prije nešto više od tri godine ukazao na prvoligaškoj sceni, međutim u zrelim je trenerskim godinama (56) i potvrdio je svojim radom da je priliku na najvišoj razini sigurno morao dobiti i ranije. Istina, posve je drukčije raditi u Lokomotivi nego u Dinamu, ali ne ukaže li se nekome prilika, nikad se neće znati kako će funkcionirati u zahtjevnijoj sredini.
Tko to može jamčiti da bi neki (pre)skupi stranac zvučnoga imena podignuo Plave na višu razinu?
K tome, Čabraja je “domaći dečko”, sa zagrebačkog asfalta, predobro poznaje mentalitet ovoga grada. A iznimno je važno da je, uz neprijeporno taktičko znanje, čovjek čvrstoga stava i karaktera, pošten i pravedan prema svojim igračima. Od kojih mnogo traži, njegovi su treninzi zahtjevni (Lokomotiva je definitivno među najspremnijim momčadima lige) i pravi je gazda u svojoj svlačionici.
Rizik? Uvijek postoji rizik, a nikad nema nikakvoga jamstva uspjeha. Tko to može jamčiti da bi, primjerice, neki (pre)skupi stranac zvučnoga imena podignuo Plave na višu razinu? Jakirović je, treba to opet istaknuti, napravio veliki posao s Dinamom, osvojio je dvostruku krunu u nezapamćeno turbulentnoj sezoni. I postavio je visoke kriterije svome nasljedniku, ma tko to bio. A nekako nam se čini da među potencijalne kandidate za plavu klupu treba barem spomenuti Čabraju. Poglavito traži li se dugoročno rješenje…
