Srbi i Crnogorci igraju vrlo opasnu igru s Jasenovcem: Aktivirana je peta kolona i cilj je jasan

Kada sagledamo događanja u hrvatskom susjedstvu, onda bi proteklo vrijeme mogli nazvati – vrijeme rezolucija. Najprije je rezolucija UN-a o Srebrenici uzburkala duhove u BiH, Srbiji i Crnoj Gori, a ovih je dana rezolucija crnogorske Skupštine o Jasenovcu do krajnjih granica zategnula odnose službenog Zagreba i Podgorice.

Rezoluciju o Srebrenici Općoj skupštini Ujedinjenih naroda predložili su Njemačka i Ruanda. Proklamirani cilj rezolucije bio je podsjećanje na genocid nad Bošnjacima Srebrenice 1995. Predlagači su pozvali sve na poštovanje žrtava i činjenica utvrđenih sudskim presudama te na uspostavu međunarodnog dana sjećanja na taj zločin. U ovom slučaju prozvanom se osjetila Srbija koja je rezoluciju doživjela kao napad i osudu za genocid nad Bošnjacima 1995. godine.

Službeni Beograd snažno je lobirao za neprihvaćanje rezolucije, u tome su mu značajno pomagale diplomacije Rusije i Kine. Rezolucija o Srebrenici na kraju je ipak prihvaćena glasovima 84 članice UN-a, 19 članica bilo je protiv, a čak 68 ostalo je suzdržano. Srbijanska politika koja već stoljećima svaki poraz proglašava pobjedom i navedeno glasanje proglasila je svojom velikom vanjskopolitičkom pobjedom. Metoda je bila jednostavna – suzdržane zemlje svrstali su u one koje su protiv rezolucije.

Predmet zavjera

No, kao mnoge srbijanske računice, i ova je bila pogrešna. Zabilježeno je kako je rezolucija usvojena te će se svake godine u tijelima UN-a obilježavati uspomena na žrtve Srebrenice. Predlagači rezolucije, prije svega Njemačka koja ima uvid u događanja u BiH preko visokog predstavnika Christiana Schmidta, željeli su stati na kraj sve glasnijem osporavanju genocida u Srebrenici koji dolazi ne samo iz BiH entiteta Republike Srpske i Srbije nego i iz Moskve. Prevedeno, srebreničke žrtve umjesto spomena i komemoriranja postale su predmet manipuliranja, zavjera i podloga za pokušaj razdruživanja Bosne i Hercegovine. Stoga je rezervni cilj rezolucije obeshrabriti i upozoriti one snage u Banjoj Luci i Beogradu koje ohrabruju secesionizam RS-a da dobro razmisle o svakom potezu jer postoje ona tijela međunarodne zajednice koja budno prate što se događa.

Vučić oštro udara po Hrvatskoj: ‘Da im ja to prešutim? Ne pada mi na pamet’

Nedavno usvojena rezolucija crnogorske Skupštine o Jasenovcu samo je nastavak priče o rezoluciji o Srebrenici. Naime, službeni predstavnik Crne Gore glasao je za usvajanje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a. Da će Crna Gora glasati za rezoluciju, moglo se ranije iščitati iz istupa predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića. On je izjavio da Crna Gora ima stav o genocidu u Srebrenici.

No, nasuprot Milatovićevoj politici, u Crnoj Gori postoji i politika četničkog vojvode Andrije Mandića koji predsjedava Skupštinom. Mandić je ujedno i ključna figura prosrbijanske vlade Crne Gore koja trenutačno ima tanku većinu u Skupštini. Odmah nakon usvajanja rezolucije o Srebrenici Mandić je u skupštinsku proceduru poslao rezoluciju u Jasenovcu kojom se želio iskupiti svojim šefovima u Beogradu, ali i pokazati tko je gazda u Crnoj Gori.

Peta kolona

Nema sumnje da je rezolucija Skupštine Crne Gore o Jasenovcu usuglašena i dogovorena u Beogradu. Uostalom to je najavio i Aleksandar Vučić reagirajući nakon usvajanja rezolucije o Srebrenici izjavom da je otvorena Pandorina kutija i razna će tijela sada diljem svijeta početi usvajati rezolucije o lokalnim genocidima. Pronicljivi Vučić bio je u pravu. Prvu rezoluciju donijela je vlada koju on u potpunosti kontrolira i usmjerena je protiv njegova najvećeg regionalnog konkurenta – Hrvatske. Koje li slučajnosti.

Nije prvi put da se Srbija koristi svojom petom kolonom u Crnoj Gori za svoje regionalne ciljeve. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Crna Gora bila je pijun u ratnim igrama i osvajanjima Slobodana Miloševića. Hrvatska je smogla snage i oprostila Crnogorcima napad na Dubrovnik, pljačku i paljenje Konavala i Cavtata. Dogodilo se to nakon iskrene isprike crnogorskog državnog vodstva. Nakon navedene isprike odnosi između dviju država krenuli su uzlaznom putanjom.

Hrvatska je postala neka vrsta tutora i sponzora na crnogorskom putu euroatlantskih integracija. Ostalo je zabilježeno da je hrvatska vlada svojim crnogorskim kolegama poklonila prijevode pravne stečevine EU-a vrijedne osam milijuna eura. Bilo je to na početku crnogorskog puta u EU. Pored prijevoda temeljnih dokumenata EU-a Hrvatska je u posljednjih 15-ak godina školovala i pripremala niz crnogorskih kadrova iz svih područja na svojim sveučilištima, institutima te u ministarstvima. Časnici Crne Gore redovito su se školovali na hrvatskim vojnim učilištima te tako pripremali za NATO. I onda je 2020. došlo do promjene vlasti u Crnoj Gori. Suradnja je postupno postojala sve teža, da bi nakon nedavne rezolucije o Jasenovcu odnosi postali krajnje zategnuti i zatrovani.

Hrvatska je nakon izglasavanja navedene rezolucije o Jasenovcu ozbiljno upozorila vlasti Crne Gore da mogu očekivati odgovor. Ne pamtimo kada je službeni Zagreb izdao tako žestoku i prijeteći intoniranu notu. Očito je da su Mandić i društvo uspjeli razbjesniti čak i poslovično tolerantnog Grlića Radmana.

Brojni dokazi

Ako razmatramo samu rezoluciju i uspoređujemo njezin sadržaj s onim iz rezolucije o Srebrenici gdje se poziva na komemoriranje žrtava i zaštitu sjećanja na njih, onda je ova jasenovačka potpuno promašena. Prije svega jer vlasti u RH niti jednom gestom nikada nisu negirale žrtve Jasenovca i broj stradalih. Štoviše, vlasti RH uporno ignoriraju sve pokušaje nezavisnog znanstvenog istraživanja logora Jasenovac.

Unatoč brojnim dokazima o načinu funkcioniranja logora, netočnosti popisa žrtava i veličini samog logora, hrvatske vlasti ne usuđuju se prepustiti znanosti pristup Jasenovcu. Službeno je za RH i dalje relevantna metodologija iz vremena SFRJ kojom je utvrđen sadašnji popis žrtava i okolnosti njihova stradanja. Tim istim žrtvama državni vrh svake godine održava komemoraciju. U udžbenicima, medijima i javnosti i dalje je prevladavajući narativ o Jasenovcu onaj koji je usvojen nakon Drugog svjetskog rata. Dakle, u RH nema niti naznaka negiranja Jasenovca. Čemu onda crnogorska rezolucija?

Stigli su Miloš i Komarac, Vučić pokazao kako Srbija uništava neprijatelje: Poslao poruku Hrvatima

Neki književnici i opozicijski prvaci u Crnoj Gori naglašavaju da je pravi cilj Mandića i Vučića izazvati reakciju RH koja bi na duže vrijeme blokirala ulazak Crne Gore u EU. Oni polaze od temeljne postavke velikosrpskog svetosavlja koja kaže da je Crna Gora drugo oko u glavi Srbije. Temeljni je cilj Vučića i Mandića ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Činom ujedinjenja Srbija bi ponovno dobila izlaz na more i zadovoljila svoje geostrateške ciljeve. Kada nije uspjela zaustaviti ulazak Crne Gore u NATO, Srbija će učiniti sve da zaustavi njezin put u EU. Potvrda ove teze je činjenica da se u Crnoj Gori sve češće spominje referendum o izlasku iz NATO-a. Članstvo Crne Gore u NATO-u i EU-u zapreka je referendumu o ponovnom ujedinjenju sa Srbijom, o čemu sanja Andrija Mandić, ali i Aleksandar Vučić. Nema sumnje da sve ove strasti podgrijava i Kremlj kojemu je u najvećem interesu razbijanje jadranske fasade NATO-a i stvaranje mogućih pomorskih uporišta u srcu NATO saveza.

Opasno oružje

Stoga bi i odgovor RH na usvojenu rezoluciju trebao voditi računa o geopolitičkim igrama koje se vode oko Crne Gore, a u kojima je Jasenovac tek jedna od karata za potkusurivanje velikosrpskih aspiracija. Međutim, ne treba niti banalizirati samu opasnost koja prijeti iz ovakvih rezolucija i etiketiranja čitavih naroda putem neke povijesne epizode. Uvijek trebamo znati da je Rusija svoju invaziju na Ukrajinu pravdala kao akciju protiv nacističkih elemenata u ovoj državi.

Štoviše, kao jedan od glavnih uvjeta za završetak rata Putin i dalje navodi proces denacifikacije Ukrajine. Još bliže, početkom Domovinskog rata srbijanski je agresor akcije protiv hrvatskih civila i vojnika predstavljao kao akcije protiv ustaških elemenata. Stoga treba imati na umu da etikete koje danas lijepi četnički vojvoda iz Crne Gore u promijenjenim geopolitičkim okolnostima mogu biti opasno oružje.

Hrvatska treba odgovoriti na sramotnu rezoluciju, ali ciljajući velikosrpske elemente u vlasti Crne Gore. Zagovornike ove rezolucije treba progoniti svim sredstvima pazeći pritom da ne nastrada Hrvatskoj prijateljska Crna Gora koje je pola i u parlamentu i u crnogorskom društvu.