Pitanje političke krize u Srbiji našlo je svoje mjesto na dnevnom redu plenarne sjednice Europskog parlamenta zakazane u utorak. Čovjek briselskog uvida u Srbiju, izvjestitelj za ovu zemlju u Europarlamentu, Tonino Picula, posljednjih je dana otvoreno progovorio o ‘europskoj šutnji’ spram buke u Srbiji. Picula je, naime, u razgovoru za Radio Slobodna Europa primjetio kako studenti u Srbiji ne mašu europskim zastavama.
“U Srbiji nominalno vlast i dalje deklarira članstvo u Europskoj uniji kao svoj strateški cilj. S druge strane, ovaj masovni studentski građanski pokret nigdje ne maše, za razliku od Gruzije ili Ukrajine, europskim zastavama, što ne znači da ti ljudi nisu proeuropski orijentirani, ali jednostavno ne vidite europske zastave. To je jednim dijelom i posljedica dugotrajne antipropagande koja se često izražavala o Europskoj uniji loše. Često se izražavala preko režimskih medija protiv zapadnih vrijednosti i možda jedan broj ili veći broj ljudi koji su doista kritični prema sadašnjem režimu u Beogradu, jednako tako nastoji napraviti neku vrstu otklona i prema Europskoj uniji”, rekao je Picula za RSE te dodao kako je Unija u ovoj situaciji izabrala taktiku “wait and see” (čekaj i promatraj), odnosno da vidi na koji način će se ta situacija raspetljati i iznutra.
Ima tu još jedan element, kaže Picula, da jedan značajan broj država članica Europske unije sa sadašnjom vlašću u Srbiji sklapa lukrativne poslove. “Prošlog ljeta su tamo bili francuski predsjednik i još uvijek njemački kancelar. Dakle i te dvije države, Francuska i Njemačka, očito ne vide problem u vlasti koja je sada, naravno, u Beogradu i prepoznaje ih kao svoje partnere. I sve to stvara jednu vrstu otpora i među samim prosvjednicima. S druge strane, to onemogućuje jedinstvenu akciju europskih institucija”, kazao je Picula za RSE. Kako tumači mlak stav Unije o događajima u Srbiji upitali smo vanjskopolitičkog analitičara Denisa Avdagića koji je za Dnevno komentirao studentske prosvjede u Srbiji te koji bi stav u ovom trenutku trebao zauzeti službeni Zagreb.
Zašto Europa šuti?
U najavi sjednice o Srbiji, Avdagić tvrdi kako će Europarlament posve sigurno imati zajednički stav o ovoj zemlji. “Komisija također može imati stav koji proizlazi iz onog što Europski parlament odluči, međutim, što se tiče Europskog vijeća, tu nema unisonog stava glede Srbije. Ako ništa drugo, Orban bi već iskočio kao netko tko se neće složiti s većinom, a vidimo u zadnje vrijeme da su tu u nekom pogledu suzdržane velike sile, prije svega Njemačka i Francuska.
Treba uzeti u obzir činjenicu da globalne okolnosti nisu iste kao što su bile prije nekoliko godina i prioriteti nisu zapravo usmjereni prema zemljama kandidatkinjama, a i sama Srbija svoj europski put drži nekako postrance. Nema tu elana niti s jedne niti s druge strane”, smatra Avdagić te dodaje kako je upravo u tom razlog europske šutnje.
“Prosvjedi studenata nisu ni u kojem segmentu nikakav europski prioritet, a to će tako biti, ako ne bude nikakvog nasilnog gušenja od strane države ili represivnog aparata u Srbiji. Zamjerilo se Srbiji u nekoj mjeri zbog onog što je radila prema hrvatskim građanima, a i zbog svih tih optužbi sa srpske strane. Vidimo da je Srbija u tom pogledu reterirala znajući da Hrvatska kao članica Unije ipak ima simpatije i da takvo postupanje nije pametno za Aleksandra Vučića i njegov politički režim”, smatra Avdagić.
Vodeće sile neutralne
Krajem siječnja Progresivni savez socijalista i demokrata, druga po veličini grupa u EP sa 136 zastupnika, kao i zastupničke grupe Zelenih (53 zastupnika) i Obnovimo Europu (77 zastupnika) osudili su nasilje nad prosvjednicima u Srbiji te podržali studente i njihove zahtjeve. No, ne i najveća grupacija u Europarlamentu, Europska narodna stranka (EPP) koja je sa svojih 188 zastupnika tek ocijenila da ‘studenti i građani Srbije imaju pravo na mirne demonstracije, no da Srbiji nije potrebna radikalizacija već dijalog i rad na europskim reformama’. Razlog mlakom stavu moćnih ‘Pučana’ Avdagić vidi u nedostatku srpskog elana za eurointegracije, pa s obzirom na takav stav Srbije, savjetuje otklon od događanja u ovoj zemlji.
“Najbolje je da se mi što manje bavimo Srbijom i od strane vrha države pa nadalje, to neće pomoći nikome u Srbiji. Ono što je Hrvatskoj bitno, jest da što god se tamo događa, da nitko tko tamo putuje poslom ili bilo kojim razlogom – ne bude maltretiran. I to Srbiji mora biti jasno.”
Mi nemamo tu nikakve velike prioritete, ali posve je jasno da što se tiče Hrvatske, Srbija više ne može računati na benevolentan stav kakav je bio u nekim vremenima, kad se nije previše isticalo ni pitanje nestalih ni pitanje granice. To će sad biti stvari koje će se Srbiji nametati od Hrvatske. Te okolnosti su se naprosto promijenile, a zato je ponajviše zaslužna sama Srbija koja ‘nije iskoristila momentum’ kako bi se to kazalo ‘briselskim rječnikom’”, smatra Avdagić.
Ima li Srbija alternativu?
Govoreći o srpskim kapacitetima za iznjedriti alternativu Vučiću kroz izborni proces, Avdagić nije optimističnog stava. “U ovom trenutku Srbija nema tu snagu, no to sad nije osobito ključno. Studenti zapravo vrlo mudro pristupaju temi, žele promijeniti društvo. Ovo neće i ne može nikako završiti dobro za Vučića i njegov režim naprednjaka. Čak i da se prosvjedi ugase sami od sebe, njegov status i njegova politička aura više ne postoje. On je sad čak predmet ismijavanja od strane skupina koje su do jučer imale strahopoštovanje prema njemu”, kazao je.
Otkrili smo pravu istinu o prosvjedima u Srbiji: ‘Oni ne ruše Vučića, u pitanju je nešto drugo’
Kao epilog krize u Srbiji, Avdagić vidi dobru i loša opciju za susjednu zemlju. “Ugasi li se to samo od sebe, to neće biti dobro za Srbiju, jer će dobiti stotine tisuća nezadovoljnih mladih ljudi, koji su u naponu mentalne, psihičke i fizičke snage. Koji mogu doprinijeti Srbiji. Ugasi li se to bez da studenti osjete da se dogodila ili neka promjena ili da je Srbija otišla na bolje… Onda su ti mladi ljudi kandidati za odlazak. Bez tih ljudi, Srbija nema dobru budućnost.
Takav odljev, u tom slučaju možemo i reći brzi odljev mozgova, to ne bi niti jedna država preživjela. To bi se jedino moglo usporediti s Rusijom i onim što se njima dogodilo nakon ove faze agresije na Ukrajinu kada su otvorena vrata iskoristili mnogi mladi Rusi. To se danas vidi na ruskom društvu kako izgleda i koliko su oni izgubili s tim odlascima, to se može dogoditi i Srbiji, praktično u miru”, zaključuje Avdagić.
