Dok je dobar dio hrvatske javnosti zbrajao uspjehe naše rukometne reprezentacije i pitao se hoće li se na dočeku brončanih momaka pojaviti Marko Perković Thompson, diljem Hrvatske Srpska pravoslavna crkva i pravoslavni vjernici slavili su svetog Savu, utemeljitelja Srpske pravoslavne crkve, srpske državnosti i školstva. Svetosavske akademije održane su u Zagrebu, Lici i Dalmaciji, uključujući Knin, Gračac i Kistanje. Ulogu organizatora na sebe je preuzela eparhija, ali i SKD Prosvjeta, organizacija koja je samo prošle godine preko Savjeta za nacionalne manjine dobila 1.280.000 eura iz hrvatskog državnog proračuna. Prvi čovjek Prosvjete je, spomenimo usput, Nikola Vukobratović, član SDSS-a, odnosno stranački kolega Milorada Pupovca, koji je karijeru gradio i kao novinar Novosti.
U svemu tome, ni u organizaciji ni u proslavi naših sugrađana pravoslavne vjere, ne bi bilo ništa sporno da slava svetom Savi nije prerasla u manifestaciju na kojoj su se veličale velikosrpske ideje, a da nitko od relevantnih faktora na domaćoj društveno-političkoj sceni nije ni trepnuo. Reakcije nisu bile ni nalik na one histerične izljeve naših ljevičarki na Thompsonove nastupe. U oporbenim redovima tek je rijetkima zasmetalo gostovanje mladog gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića, koji je na tu proslavu stigao na glasu kao mladić koji veliča velikosrpske ideje i pozira s četničkom zastavom, no to nije bila zapreka njegovu ulasku u našu zemlju.
Zapreka za ponovni ulazak u Hrvatsku, međutim, moglo bi mu biti sve ono što je izgovorio posljednjih dana i zbog čega je navodno pokrenuta inicijativa da ga se uvrsti na popis nepoželjnih gostiju. A hoće li zaista doći na tu crnu listu, vidjet ćemo.
Ništa sporno
No i pitanje kako je moguće da na manifestaciji kojoj je svrha promocija srpske kulture sudjeluje gradonačelnik Banje Luke, političar poznat po promociji velikosrpske politike, zaslužuje odgovor ili makar kakvo pristojno objašnjenje. Stanivuković je više puta javno iskazivao netrpeljivost prema hrvatskom narodu, koji je pak financirao i manifestacije na kojima je on sudjelovao, pa i ovu u Gračacu, gdje je Svetosavska akademija organizirana prvi put nakon rata, uz potporu lokalne zajednice, ponajprije Općine Gračac, na čijem je čelu od posljednjih lokalnih izbora Goran Đekić, kandidat s liste SDSS-a, DSS-a i Reformista, inače SDSS-ovac i stranački kolega Milorada Pupovca.
Na Svetosavskoj akademiji u toj maloj općini skupilo se pedesetak učenika osnovnih i srednjih škola koji su izvodili recitacije, dramske predstave i pjesme vezane uz život svetog Save. Ni u tome ne bi bilo ništa sporno da nisu izveli svetosavsku himnu kroz koju se provlače velikosrpske ideje i pretenzije na hrvatski teritorij, što nikomu od okupljenih nije zasmetalo, pa ni bivšoj potpredsjednici Vlade Anji Šimpragi koja trenutno obnaša dužnost saborske zastupnice SDSS-a.
Uplakana djevojčica koja je svojedobno ganula dobar dio domaće javnosti svojom ispoviješću o Oluji mora da je prespavala sve ono što je Stanivuković izgovorio u Gračacu, pa i to što je slavio “Republiku Srpsku Krajinu”, paradržavu koja je na hrvatskom teritoriju postojala od 1991. do 1995. “Da se podržimo i da znamo naše korijene, da neko dijete koje je danas rođeno u Banjoj Luci nikad ne zaboravi Republiku Srpsku Krajinu, da ne zaboravi Oluju, da ne zaboravi te teške dane, da znamo koliko se naš narod ovdje napatio i koliko je danas sav život ovdje težak i izazovan”, rekao je, između ostalog, Stanivuković okupljenima koji u tome, sudeći po izostanku reakcija, nisu vidjeli ništa sporno.
Nezapamćen skandal
Ništa sporno nisu vidjeli ni u tvrdnji da često misli na te krajeve koje je nazvao “našima”. “Želim vam zahvaliti na hrabrosti i odvažnosti da ovdje živite i da se borite. Znam da nije lako da se upoznajemo s našom povijesti i kulturom, u kojem god dijelu naših zemalja živjeli. Da znaju put svetosavlja, da znaju put naše vjere, da znaju naše korijene, da znaju da ova zemlja pripada nama”, izgovorio je Stanivuković i ražestio Mostova bombardera Mira Bulja koji je bez oklijevanja zatražio da se banjolučkom gradonačelniku zbog takvih izjava zabrani ulazak u Hrvatsku.
Budući da se od Stanivukovićevih izjava distancirao načelnik Gračaca, a osudio ih je i Šimpragin stranački kolega Boris Milošević, ujedno i predsjednik SNV-a, treba se zapitati tko je uopće gradonačelnika Banje Luke pozvao na obilježavanje Svetosavske akademije u Hrvatskoj, gdje je između ostalog izrazio žaljenje zbog vojno-redarstvenih operacija Oluja i Bljesak, nazivajući ih tragičnima i dovodeći u pitanje njihovu legitimnost. Prema dostupnim informacijama, Stanivuković je u Hrvatsku došao na poziv SKD-a Prosvjeta, organizacije koja se nedavno našla u fokusu zbog obilježavanja Dana srpske kulture u Splitu, gdje je došlo do incidenta nakon što je skupina revoltiranih građana, među kojima su bili i hrvatski branitelji, napala goste iz Novog Sada. Taj je događaj u hrvatskom javnom prostoru interpretiran kao nezapamćen skandal pa se o njemu i izvještavalo mnogo intenzivnije nego o Stanivukovićevu istupu.
Oni koji prate ovu tematiku uvjereni su da su i nedavni događaju u Splitu i ovo što je sada izveo Stanivuković u Gračacu plod djelovanja srpske BIA-e. Sve je to, kažu upućeni obavještajci, dobro osmišljena akcija srpske tajne službe po narudžbi predsjednika Aleksandra Vučića, u čijoj se režiji mjesecima provodi operacija pod nazivom “Pad Hrvatske”.
Intelektualna elita
Je li Prosvjeta samo instrument u nečijim rukama ili su čelnici te organizacije svjesni što se oko njih događa, teško je reći. No poznato je da je u Glavnom odboru Prosvjete Milorad Pupovac te da ona iz državnog proračuna dobiva isti iznos novca kao i Matica hrvatska. Pritom treba imati u vidu da je Srpsko narodno vijeće partner Prosvjeti, koja se može pohvaliti bogatom imovinom. Sjedište im je u bivšoj kući Kate Ledinski u Berislavićevoj ulici. Osim te zgrade, raspolažu i nizom nekretnina u Preradovićevoj ulici, gdje se među ostalim nalazi i Centralna biblioteka Srba u Hrvatskoj, galerija i Srpski kulturni centar te sjedište zagrebačkog pododbora Prosvjete, čiji su potpredsjednici profesor Siniša Tatalović, Duško Ljuština i Radmila Latas. U Savjetu su tog društva, među ostalima, i profesor Dejan Jović te Slobodan Uzelac pa je malo vjerojatno da sva ta kulturna i intelektualna elita koja nadzire rad Prosvjete nije znala, ili barem pretpostavila, kakav bi skandal Stanivuković mogao prirediti u Hrvatskoj.
A da je riječ o skandalu, može se zaključiti i iz izjava Borisa Miloševića, koji je osudio Stanivukovićev istup, navodeći da bi on mogao ugroziti dobre međuetničke odnose u općinama kao što je Gračac. “Takve izjave najviše štete upravo Srbima u Hrvatskoj”, zaključio je bivši potpredsjednik Vlade, koji je po svemu sudeći od Plenkovića naučio ponešto o političkoj diplomaciji.
Iako vrlo diplomatičan, i Plenković bi morao pripaziti s kim se druži s obzirom na to da je upravo Stanivuković nedavno bio domaćin hrvatskom državnom vrhu tijekom boravka u Banjoj Luci. Možda i zato osuda Stanivukovićeva istupa, koju je u obliku priopćenja odaslalo hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova, djeluje mlako i nedorečeno, unatoč tomu što su iz resora Gordana Grlića Radmana poručili da je ono što je gradonačelnik izgovorio neprihvatljivo, zahtijevajući od svih gostiju u Hrvatskoj da poštuju suverenitet zemlje. Radmanovi stručnjaci zaduženi za sastavljanje priopćenja nisu, međutim, ništa rekli o tome kakve bi posljedice mogli snositi gosti poput Stanivukovića koji hrvatski suverenitet ne poštuju.
Gore ne može
Stanivuković vjerojatno neće osjetiti nikakve posljedice, no hrvatski bi državni vrh, nakon svega viđenog, morao napokon shvatiti s kim ima posla. Stanivuković je naime mladić koji je prije nešto više od pet godina s vlasti u Banjoj Luci skinuo Milorada Dodika pa je i u hrvatskim medijima dočekan euforično, predstavljao ga se kao predvodnika nove, suvremene generacije političara. Tvrdilo se da Banjoj Luci donosi nove ideje te da će biti spreman obračunati se s korupcijom. Ništa od toga nije se dogodilo. Dapače, čini se da se Stanivuković prometnuo u većeg velikosrbina, da ne kažemo četnika, od Milorada Dodika, pa je još tijekom kampanje pozirao s četničkom zastavom.
Nije trebalo dugo da mladi gradonačelnik skine sve maske, i to javno, pred kamerama, izjavivši da ne priznaje niti jednu presudu Haškog suda, pa ni one ratnim zločincima Mladiću i Karadžiću. Na tome se nije zaustavio nego je, u maniri velikih vođa iz susjedne mu Srbije, poručio da se u Srebrenici nije dogodio genocid. Nakon toga su i Hrvati i Bošnjaci zaključili da je mladi gradonačelnik ideološki i po stavovima gori od Milorada Dodika. One koji su to znali nije trebalo iznenaditi ni ono što je Draško izrekao lokalnim Srbima u Gračacu i Kistanjama. Iznenađenje je da je školovana ekipa iz Prosvjete u goste pozvala provokativnog gradonačelnika kao da nikada prije toga nisu čuli za njegove skandalozne izjave. Ili, kada su njihovi u pitanju, zaborav brže prekriva gnusne tragove. Nema nitko ništa protiv toga da političari iz Srbije obilaze svoje sunarodnjake ovdje u Hrvatskoj. Nitko ovdje ne osporava ni njihove proslave, štoviše, financiraju se novcem iz hrvatskog proračuna.
No ono što je Stanivuković u Gračacu izveo nije samo neukusan retorički prelazak granice nego i veličanje zločinačke srpske paradržave, čime je na hrvatskome tlu, na manifestaciji plaćenoj hrvatskim novcem, potpuno zanijekao suverenitet hrvatske države. Ne bi ni ta retorika sama po sebi bila toliko problematična da nakon svega što smo imali prilike čuti u zraku ne ostaje još jedno pitanje: koliko u Republici Srpskoj, Srbiji, a možda i u hrvatskim redovima, ima takvih “stanivukovića” koji još sanjaju o srpskim krajevima po Lici i Dalmaciji? Odgovor se krije i u tome što s one strane Dunava, u Srbiji, Vučića ruši srpska mladež koja zagovara podjednako radikalne stavove kao i Stanivuković, a mislili smo da gore od Dodika i Vučića ne može biti.
