Vijest o smrti Saifa al-Islama Gadafija, koju su u utorak prenijeli izvori bliski obitelji, njegovi pravni zastupnici i libijski mediji, označava simbolički kraj ere koja je desetljećima definirala političku kartu sjeverne Afrike.
Iako su okolnosti njegove smrti i dalje predmetom istrage i kontradiktornih izvještaja, odlazak najpoznatijeg sina bivšeg libijskog vođe ostavlja dubok trag u ionako nestabilnom političkom okruženju zemlje.
Saif al-Islam godinama je bio percipiran kao prirodni nasljednik svog oca Muamera al-Gadafija, koji je Libijom vladao čvrstom rukom pune 42 godine, od 1969. do nasilnog svrgavanja 2011. godine.
Školovao se na zapadu
Za razliku od oca, koji je bio poznat po svojoj ekscentričnosti i ideologiji zapisanoj u Zelenoj knjizi, Saif se na Zapadu dugo školovao i promovirao kao reformatorsko lice režima. Obrazovanje stečeno u Londonu i tečan engleski jezik omogućili su mu da postane glavni sugovornik zapadnih diplomata, obećavajući modernizaciju države i otvaranje Libije prema svijetu.
Međutim, prekretnica se dogodila tijekom Arapskog proljeća 2011. godine. Umjesto da podrži prosvjede, Saif al-Islam čvrsto je stao uz oca, zbog čega ga je Međunarodni kazneni sud u Haagu optužio za zločine protiv čovječnosti.
Nakon ubojstva Muamera al-Gadafija u listopadu te godine, Saif je zarobljen u pustinji dok je pokušavao pobjeći iz zemlje. Proveo je godine u pritvoru u gradu Zintanu, pod nadzorom lokalnih milicija koje su ga odbijale izručiti središnjim vlastima ili Haagu.
Iako ga je sud u Tripoliju 2015. godine u odsutnosti osudio na smrt, Saif al-Islam ostao je politički faktor iz sjene. Njegov iznenadni povratak u javnost 2021. godine, kada se registrirao kao predsjednički kandidat, izazvao je potrese u libijskoj javnosti jer se na njega gledalo kao na figuru koja bi mogla ujediniti nostalgiju za starim poretkom i otpor prema trenutačnom kaosu.
Njegova smrt sada uklanja jednu od najkompleksnijih figura libijskog sukoba, ostavljajući iza sebe pitanje tko će, i hoće li itko, uspjeti konsolidirati preostale pristaše bivšeg režima u državi koja je i dalje duboko podijeljena između suprotstavljenih frakcija.

