BRitainovo obećanje da će do rujna prepoznati palestinsku državu jednako je prazno i opasno kao i nedavna predanost Air Drop Aid -u u Gazu. Zbog toga se Westminsterovi mandarini i političari osjećaju bolje, ali ubiti će više ljudi koje štedi.
Sir Keir Starmer zatražio je da izraelski premijer okonča “groznu” situaciju u Gazi i zaustavi planove za aneksiranje Zapadne obale, koju je trenutno zauzeo Izrael.
Ako Benjamin Netanyahu to ne učini, Velika Britanija će prepoznati palestinsku državu. Oko 144 zemlje – uključujući stalne članove Vijeća sigurnosti UN -a Rusija i Kina – to su već učinili, ali Netanyahu je nastavio napad na Gazu.
Velika Britanija može i treba ići mnogo dalje.
Trideset jedan istaknuti Izraelci zatražili su, u pismu Guardianu, da njihova vlastita zemlja bude podvrgnuta neposrednim ekonomskim sankcijama.
Britanija se mora okupiti na njihovoj strani kako bi spasila Izrael i kauterizirala infekciju svog nemilosrdnog nasilja nad Gazom prije nego što se proširi.
U ponedjeljak su glave pet glavnih izraelskih sveučilišta pozvale Netanyahu da podijele smrtni imperativ “oblikovan traumom holokausta” da učinimo “sve što možemo kako bismo spriječili okrutno, neselektivno našteti muškarcima, ženama i djeci” i upozorili su da Izrael riskira da je uplašen u zločine protiv ljudi.
Njegovo ciljanje enklave ostavlja Izrael optužen za ispunjavanje svih definicija etičkog čišćenja i više stručnjaka, uključujući izraelske grupe za ljudska prava, optužilo je vladu za genocid. Bilo bi mnogo manje raščlanjivanja stvarnosti stihova tumačenje pojmova ako bilo koja druga nacija gladuje, bombardira, puca i granatiranje civila u takvim količinama.
A ovo je, za Starmer, problem. Čini se da je zabrinut da je kritika Izraela automatski antisemitska. Ali on stoji iza etičke krivulje. Izraelu ne bi trebao prijetiti besmislenim priznavanjem “palestinske države” za koju je Netanyahu rekao da se ionako protivi.
Izrael se mora suočiti s neposrednim ekonomskim i kulturnim sankcijama kako bi pokazao da je nekažnjivost u kojoj je do sada uživao u razmazivanju Gaze gotova. Sada je vrijeme za okončanje preferencijalnih trgovinskih sporazuma Izraela s Europom, kako bi se zatvorio pristup međunarodnim bankarskim sustavima i osakatio svoje gospodarstvo.
To je moralni neuspjeh na nacionalnoj razini kako bi se Velika Britanija omogućila izvozi oružja ili dijelova oružja i ravnina, za upotrebu Izraela.
Izrael treba spasiti od ekstremizma koji je zarobio vladu Netanyahu. Ako to ne učinite, bila bi izdaja, između ostalog, etičkog plemstva koja je bila globalno nasljeđe židovstva tijekom tri tisućljeća.
Velika Britanija sankcionirala je ministri izraelske vlade Itamar Ben-Gvir i Bezalel Smotrich kao odgovor na njihova opetovana poticanja nasilja nad Palestincima. No, Netanyahu, protiv kojeg Međunarodni kazneni sud ima izdaje nalog za uhićenje za ratne zločine, uopće se nije suočio sa sankcijama u Velikoj Britaniji.
Šef zrakoplovnih snaga Izraela, general bojnik Tomer Bar, nedavno je posjetio Veliku Britaniju i prisustvovao zračnim zaslonima i trljao ramena s RAF -om i drugim časnicima iz cijelog svijeta.
Bar je zadužen za organizaciju koja je ubila više palestinskih civila nego bilo koja druga, ikad. Do danas je u Gazi ubijeno najmanje 60 000 ljudi, prema lokalnim dužnosnicima. Više od 50 posto su žene i djeca, neke su militante, ubojice i uzimanje talaca s Hamasom i drugim skupinama.
Hamas, koja je ubojita militantna skupina, s opuštenom podrškom među Palestincima, želi uništiti Izrael.
S pravom je označena teroristička organizacija, a podrška za nju u Velikoj Britaniji je prekršaj.
Ali Izrael nije pretrpio posljedice od Velike Britanije zbog kontinuiranog napada na Gazu. Niti za nemilosrdno ubojstvo Palestinaca na Zapadnoj obali ekstremističkih izraelskih doseljenika – dok se oni bacaju na krajeve živih Palestinaca.
Desetljećima je postojao argument da postoji i može postojati “moralna ekvivalentnost” između skupina poput Hamasa i izraelske države. Prva je organizacija s ubojstvom u svom srcu. Potonji je uvijek opisan kao “jedina demokracija na Bliskom Istoku” s “najvažnijom vojskom na svijetu”.
Izrael nije demokracija. Nacija koja kontrolira živote najmanje pet milijuna ljudi u Gazi i Zapadnoj obali, ali odbija ih uključiti u svoje političko tijelo više od pola stoljeća, nije demokracija. Vidio sam IDF i izraelsku pograničnu policiju kako više puta pucaju u civile i djecu, kao i novinare. To nije “moralna vojska” kao što su još uvijek pokazali dnevni strahoti u Gazi.
Ako je Izrael, upravo sada, u stanju pobjeći s onim što radi u Gazi, širi će infekciju “ubojstva ili ubijene” na Bliskom Istoku, kao što je zasigurno ista bolest opustošila Demokratsku Republiku Kongo, jer je međunarodna zajednica učinila ništa kako bi okončala nekažnjivost za genocid nakon što su randanske strave 1994. godine.
Jednom kada pucnjava prestane u Gazi, njegovo stanovništvo će biti ohrabreno da ode nekaskretana izraelska vlada. Cilj trenutne kampanje u Stripu je, naravno, spašavanje talaca i uklanjanje Hamasa. To je ujedno i uklanjanje palestinskog stanovništva. Ako je Izrael dozvoljeno, brzo će se prebaciti na tu fazu.
Također će naučiti da može djelovati nekažnjeno na Zapadnoj obali. Daleko od povratka na “dva državna procesa” koji su zahtijevali Starmer, Netanyahu ili njegov nasljednik sigurno će priložiti ono što Izrael želi od Zapadne obale, ocijenite preostale Palestine u samostalno upravljanje aparthejdom i nadaju se da će i oni na kraju očistiti.
Izraelci će to vidjeti bliski i daleko susjedi. Više radikalnih elemenata iskoristit će nepravdu posjećenu Palestincima kao dokaz da zapad posebno mrzi islam i zavjeruju više terorističkih napada širom svijeta. Američki i izraelski napadi na iranski program nuklearnog oružja naučili su ajatolahe koji vode Teheran da njihov sam opstanak sada ovisi o dobivanju nuklea.
Debeli šav pristojnosti prolazi kroz Izrael. Mir sada, pokret protiv settlera koji nadzire Zapadnu obalu, osnovali su ratni heroji iz Izraela 1967. pobjede u šestodnevnom ratu kada je Zapadna obala zarobljena iz Jordana.
Bet Selem, vodeća izraelska grupa za ljudska prava, liječnici za ljudska prava i razbijanje tišine naseljeni su od strane visokih bivših izraelskih vojnika i obavještajnih službenika koji su prestravljeni onim što je njihova zemlja radila.
Neki podržavaju ideju o ekonomskim sankcijama da okončaju nekažnjivost Izraela, neki ne. Ali nijedan s kojim sam se ikada razgovarao slaže se s pretpostavkom da je pozivanje na bojkot, dezinvestiranje ili sankcije protiv Izraela antisemitsko.
Britanija nema vlade u vladi Netanyahu. Njegova kolonijalna ostavština osjeća se samo na Zapadnoj obali gdje britanske zakone ostaju od palestinskog mandata IDF koristi kako bi raznio domove navodnih “terorista”.
Bivši glasnogovornik IDF -a, potpukovnik Peter Lerner, tvitnuo je dugu nit u prilog dvojicom državnog rješenja i istaknuo da je “rat Izraela s Hamasom također rat legitimiteta.
“I sa svakom slikom patnje, svaki neprovjeren [Israeli] Ministarski ispad, svaki diplomatski snub, gubimo ga “, napisao je.
Dodao je: “Ako se Hamas povežemo sa svim Palestincima, upadamo u Hamasovu zamku: pretvarajući našu samoobranu u kolektivnu kaznu. To nije samo PR neuspjeh, već je strateško”.
Britanija može pojačati tu poruku sankcijama ili barem neposrednu prijetnju od njih. Dobri ljudi Izraela trebaju pomoć i sada.
