MOL je pokrenuo arbitražu protiv Republike Hrvatske zbog nadoknade štete proizašle zbog odluke Vlade iz rujna 2022. godine po kojoj je INA sav plin proizveden u Hrvatskoj morala prodavati HEP-u po reguliranoj cijeni.
Vlada je to regulirala izmjenom Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije (donijetoj sredinom rujna 2022. godine), koja je vrijedila do kraja rujna 2023. godine, a poslije je produžena. Vlada je ujedno i regulirala cijenu po kojoj Ina domaći plin prodaje HEP-u.
Iz MOL-a kažu da su te mjere prisilile INA-u da domaći plin prodaje za mali dio poštene tržišne cijene HEP-u, koji je u potpunom državnom vlasništvu, naveli su u priopćenju. Novu arbitražu pokrenuli su pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu. MOL je u posljednjih godinu i pol više puta kontaktirao nadležne dužnosnike Vlade RH i pokazao spremnost za pronalaženje sporazumnog rješenja za obje strane. Ali tadašnji ministar gospodarstva Davor Filipović, nije imao sluha, stoga u MOL-u smatraju da nisu imali drugog izbora nego pokrenuti međunarodnu arbitražu.
Vlada je potvrdila da je izviještena o novom arbitražnom postupku koji je MOL pokrenuo protiv Republike Hrvatske da će je kako je i zakonska obveza, u ovom arbitražnom postupku Hrvatsku će zastupati DORH. Čitavu situaciju za Radio Nacional kao Gost dana komentira Davor Štern bivši ministar gospodarstva i stručnjak za naftno poslovanje.
O opravdanosti MOL-ve tužbe: Po meni nije trebalo doći ni do jednog arbitražnog postupka, jer se sve dalo rješavati da je bilo dobre volje i znanja. Ovaj četvrti je možda najopravdaniji, jer činjenica je da je donesena odluka Vlade da se domaći plin prodaje po zaštićenim cijenama. Istovremeno, INA je dioničko društvo i odgovorno je prema svojim dioničarima. O tome da je MOL govorio o neostvarenoj dobiti, mogli su kao pitanje potegnuti i drugi dioničari, kao recimo naši mirovinski fondovi koji imaju 6% u što donekle sumnjam, jer ima tu i skrbničkih računa.
O kontra argumentu koji može koristiti Vlada RH: Vjerojatno je da ima gubitaka. Tako je bilo i s HEP-om koji je morao prodavati struju po određenim cijenama koje mu je vlada nametnula zamrzavanjem i on je za to bio obeštećen. To se apsolutno može dokazati. Ono što se nije dokazalo je po kojoj je cijeni INA prodavala svoju naftu proizvedenu u Hrvatskoj za preradu u Mađarsku i je li tada postignuta prava tržišna cijena. To bi mogao biti dobar kontraargument.
O vezi afere ‘plin za cent’ s novom arbitražom: ‘Plin za cent’ je dokaz lošeg gospodarenja s i nema veze s ovim slučajem. To je javašluk i neznanje i loše gospodarenje INA-om je dovelo do afere ‘plin za cent’. Drugo je odluka Vlade koja je bila apsolutno potrebna po meni i dobro je donesena, ali je sigurno stvorila nekakvu razliku u cijeni koju bi netko treba pokriti.
O tihoj reakciji Vlade na tužbu: Vlada teško da u ovom momentu može mnogo napraviti. Optuživati bivšeg ministra Filipovića nije u redu, ali ako je točno da je bilo pokušaja da se razgovara s vladom o načinu na koji se može ta šteta koja nije tako velika moglo s kontra argumentima ispregovarati.
INA je svedena na trgovačko društvo s jednom polu rafinerijom i proizvodnjom ostataka ugljikovodika. INA je atrofirala na svim poljima i njezina vrijednost pada.
O povratku INE:” O povratku INE bi trebalo razgovarati i promišljati. Današnja Ina nema neku veliku vrijednost, ali RH kao dionik u njoj treba sjesti s MOL-om da se ta situacija napokon razriješi i da se stave karte na stol i postigne dogovor koji je moguć. Mislim da bi RH trebala stvoriti novu INU, potpuno novo poduzeće. Kao što je 1964 osnovana INA isto bi se tako mogla stvoriti i na temelju ostataka ugljikovodika koji su u vlasništvu Republike Hrvatske, koje bi uz to upravljalo energijom stvorenom iz vjetra, sunca, geotermalnih izvora, energije vodika. Trebalo bi stvoriti jedno samostalno trgovačko društvo u vlasništvu RH koje bi upravljalo svim ovim oblicima alternativnih energija.”
