Prema procjenama SAD-a, iranski režim raspolaže s oko 6000 pomorskih mina. Njima bi sada mogao blokirati Hormuški tjesnac, što bi za svjetsku trgovinu bila prava noćna mora.
Hormuški tjesnac istovremeno je san i noćna mora svakog vojnog stratega. Sa svojim plitkim vodama, planinskim zaleđem i ogromnim značajem za svjetsku trgovinu, on predstavlja ključno čvorište.
Na svojoj najužoj točki tjesnac se steže na svega 90 kilometara. Dok se najdublje točke nalaze tik uz iransku obalu, u njihovu se zaleđu naglo uzdižu planinski lanci viši od tisuću metara. Takva specifična geografija pruža idealan zaklon za postavljanje zasjeda i strateško polaganje pomorskih mina, navodi Spiegel.
Transportna arterija Zaljeva
Iranska pomorska strategija u Perzijskom zaljevu temelji se upravo na tim „plutajućim zamkama“. One su savršene za to da plovni put učine neprohodnim. Brodarske tvrtke trenutno gotovo u potpunosti izbjegavaju rizik prolaska, a tjesnacem prolaze tek pojedini brodovi. Neizvjesnost od naleta na minu mogla bi sada potpuno zaustaviti trgovinu na tom području.
Prema procjenama američkih obavještajnih službi, Iran raspolaže velikim arsenalom pomorskih mina – njih oko 6000. Riječ je o različitim vrstama mina koje se mogu koristiti za ometanje ili blokiranje pomorskog prometa, posebno u strateški važnim područjima poput Hormuškog tjesnaca.
Veliki arsenal mina
Među njima su i plutajuće mine, koje slobodno plutaju na površini mora i nisu pričvršćene za dno. Zbog toga postoji opasnost da ih morske struje nepredvidivo odnesu na otvoreno more. U slučaju Perzijskog zaljeva to bi moglo ugroziti i vode susjednih država, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata ili Omana. Ove mine obično detoniraju pri kontaktu s brodom.
Drugu kategoriju čine sidrene mine, koje su kabelom pričvršćene za morsko dno. Takav način postavljanja smanjuje mogućnost da zalutaju prema brodovima koji nisu cilj napada. Istodobno omogućuje stvaranje organiziranih minskih polja, zbog čega su posebno pogodne za uska pomorska područja poput Hormuškog tjesnaca, gdje se promet može relativno lako blokirati.
Posebnu vrstu predstavljaju priljepne (limpet) mine, koje ronioci ili specijalne postrojbe pričvršćuju izravno na trup broda. Njihova svrha često nije potpuno potapanje plovila, nego probijanje trupa i onesposobljavanje broda kako bi se spriječio njegov nastavak plovidbe.
Tu su i ‘ležeće mine’, koje se polažu izravno na morsko dno i posebno su pogodne za plitke vode kakve se nalaze u dijelovima Hormuškog tjesnaca. Opremljene su magnetskim upaljačima ili sustavima za daljinsko aktiviranje, a zbog položaja ispod površine još ih je teže otkriti nego većinu drugih vrsta pomorskih mina.
Podvodni dronovi
Osim mina, vjeruje se da Iranci posjeduju i podvodne dronove – svojevrsnu mješavinu mine i drona koji čekaju u zasjedi dok brod ne naiđe. Najveći problem za Iran bit će samo postavljanje tih mina. Amerikanci i Izraelci već su uništili važne dijelove iranske mornarice, pa bi ključnu ulogu mogli odigrati brzi čamci Revolucionarne garde koje je lakše sakriti od zračnih napada.
Stručnjak za Iran Farzin Nadimi napisao je na mreži X: „Čini se da su stotine, ako ne i tisuće naoružanih brzih čamaca i improviziranih eksplozivnih naprava, od kojih su mnogi smješteni u podzemnim tunelima duž sjeverne obale i na otocima, ostali netaknuti.“ On sumnja da su američki napadi dovoljni da spriječe miniranje tjesnaca.
Ako Iran uspije masovno minirati tjesnac, američka mornarica morala bi poslati minolovce u Hormuz, a možda čak i pokrenuti kopnenu operaciju. Zbog iranskih dronova i protubrodskih projektila, SAD se zasad drži podalje. U tim uskim vodama Amerikanci gube svoju tehnološku prednost i ulaze u domet iranskog oružja.
Najvažnije o Iranskom ratu 2026.
Da podsjetimo, SAD i Izrael započeli su napade na Iran 28. veljače 2026., nakon propalih pregovora u Ženevi. SAD je zahtijevao da se pregovara i o raketnom programu, što je Iran odbio tražeći ukidanje sankcija. I dalje je nejasno je li povod bio nedostatak ustupaka u nuklearnim pregovorima ili „preventivni udar“ Izraela zbog „egzistencijalne prijetnje“.
Predsjednik Donald Trump redovito mijenja objašnjenja za napad. Povod je bila i unutariranska kriza početkom godine: nakon što su Revolucionarna garda i vlasti nasilno ugušile prosvjede uzrokovane ekonomskom krizom, Trump je obećao „pomoć“ prosvjednicima. Trenutno nema jasnog plana za budućnost Irana nakon napada.
Kakav je režim Islamska Republika?
Uspostavljena 1979. nakon svrgavanja šaha, Islamska Republika je teokracija u kojoj vrhovni vođa ima apsolutnu vlast. Iako postoje izbori, Vijeće čuvara određuje tko se smije kandidirati. Ajatolah Ali Khamenei vodio je zemlju više od 36 godina dok nije ubijen u zračnim napadima prvog dana ovog rata. Režim na prosvjede odgovara nasiljem, prava žena su drastično ograničena, a gospodarstvo pati zbog korupcije i međunarodne izolacije.
