Dok se papa Franjo i dalje oporavlja od bronhitisa u bolnici, mnogi su se počeli pitati kakav bi bio proces ako bi odstupio na zdravstvenim osnovama poput njegovog prethodnika, papa Benedikta XVI.
Metoda koju katolička crkva koristi za odabir svog vođe ostala je gotovo nepromijenjena posljednjih 800 godina. Sustav je poznat kao “Papinska konklava”, a ponovno će se koristiti za odabir sljedećeg pape kad dođe vrijeme.
Sustav je demokratski s snažnim naglaskom na radu kroz više krugova glasovanja dok se ne pojavi jasan konsenzus. Prema trenutnim pravilima, samo kardinalima mlađi od 80 godina dopušteno je glasovati.
Službeno kandidati za papu trebaju biti samo muški i katolički, iako su u stvarnosti pontifeti samo ikada izabrani iz redova kardinala stoljećima.
Nema dobne granice o tome tko može postati papa, ali Francis je imao 76 godina kada je zauzeo položaj, a sada je 88. Benedikt prije njega bio je 78 godina, a papa je bio samo osam godina prije nego što je njegov iznenađenje u mirovini u dobi od 85 godina.
Za početak procesa, postoji posebna jutarnja misa, nakon čega bi se 120 kardinala glasačke dobi okupilo u izvrsno ukrašenoj Sikstinskoj kapeli – kući svih papinskih konklava od 1858. godine.
Kasnije tijekom dana, vik “Extra omnes” (svi vani) zvoni, a kardinali – koji se zakleti u zakletvu tajnosti – bit će zaključani unutar konklave sve dok ne mogu odabrati nasljednika.
Nema garancije da će se isti dan otkriti prvi krug glasovanja. Kroz mješavinu govora, molitve, razmišljanja – i intenzivnog političkog trčanja – kardinali su kandidate smanjili uzastopnim krugovima glasanja.
Sami kardinali sjede na obje strane Sikstinske kapele. Imena devet kardinala biraju se nasumično za službu i organiziranje glasova. Trojica postaju preglednici, čiji je posao nadgledati glasovanje. Još tri prikupljaju glasove i još tri revidiraju.
Papa se bira samo kad jedan kandidat primi dvije trećine većine. Ponekad se Pape biraju brzo kad pojavi snažni kandidat. Međutim, od 34. glasačkog listića, konklava samo glasa između dva prednja trkača koji su u prethodnom krugu dobili najviše glasova. Usput, najduža papinska konklava, u kasnom trinaestom stoljeću, trajala je najbolji dio tri godine zahvaljujući masovnim političkim sukobima. Tijekom postupka umrla su tri glasovna kardinala.
Sam glasački listić je tajno, a Gregory XV ga je 1621. godine unio kako bi pokušao izbjeći otvoreno politiku, ali konklava je neizbježno žarište konkurentskih frakcija koje žele vidjeti kako njihov čovjek izlazi na vrh. Tijekom svakog glasačkog listića kardinali napišite ime svog izbora, idealno u iskrivljenom rukopisu kako bi prikrili svoj identitet.
Glasački papiri se zatim spaljuju u maloj vatri unutar Sikstinske kapele. Crni dim koji proizvodi vatra govori o gužvi koje čekaju izvan toga da novi papa tek treba biti izabran.
Kad je jedan kandidat napokon osvojio dvije trećine glasova, izabran je novi papa. Kardinalni dekan tada poziva kandidata na prednji dio kapele i pita jesu li spremni prihvatiti. Ako je odgovor da, novi papa se traži da odabere svoje novo papino ime.
Iako se papa smatra nasljednikom svetog Petra, nijedan nije odabrao Petra za svoje papinsko ime, dijelom kako bi izbjegao usporedbe s utemeljiteljem Rimokatoličke crkve, a dijelom zbog drevnog proročanstva da će novi papa zvan Peter prethoditi kraju svijet.
S papom koji je sada uredno izabran, glasački papiri još jednom se spaljuju s aditivom smještenom u vatru koji okreće dim bijele boje koji obavještava svijet da je izabran novi pontif.
U tjednima koji su doveli do konklave Vatikanski krojači rade na stvaranju tri papinske haljine u malim, srednjim i velikim. Novi papa vodi se u sobu suza uz Sikstinsku kapelu gdje donosi svoje nove bijele haljine i crvene papuče.
Papa je zatim predstavljena gužvama koje su se okupile u Vatikanu s glavnog balkona bazilike svetog Petra sa čuvenim riječima: “Annuntio vobis Gaudium magnum: Habemus Papam!” (Najavljujem vam s velikom radošću da imamo papu.)

