Što odluka najvišeg suda UN-a znači za Izrael — RT World News

Petnaest sudaca Međunarodnog suda pravde (ICJ), najvišeg pravosudnog tijela Ujedinjenih naroda, objavilo je zaključak za koji se svi slažu da je prekretnica. “Pravne posljedice koje proizlaze iz politike i prakse Izraela na okupiranom palestinskom teritoriju, uključujući istočni Jeruzalem,” je, u biti, poražavajuća osuda izraelske politike i zločina na područjima koje je osvojio prije više od pola stoljeća, kao posljedicu Šestodnevnog rata 1967., a koje drži i danas.

Nalaz ICJ-a također, neizbježno, znači (namjeravali to suci ili ne) da se ne samo izraelska politika na ovim specifičnim teritorijima, nego i cionistički projekt kao takav, temelji na nepopravljivoj nepravdi nasilnog lišavanja Palestinaca njihovog neotuđivog prava na nacionalno samoodređenje. Ne griješite, ovo nije “samo” udarac zločinima izraelske okupacije i aneksije; dovodi u pitanje temelje Izraela kao države, jer je izgrađena oko sustavnog prkošenja pravdi, zakonu i elementarnoj etici.

Jedna značajka koja pojačava utjecaj nalaza ICJ-a je njegova sveobuhvatnost. Dokument od 80 stranica rezultat je dugog i temeljitog procesa koji je započeo krajem 2022., kada je Opća skupština UN-a zatražila ono što je poznato kao “savjetodavno mišljenje.” Detaljni i pomno argumentirani, nalazi se temelje, između ostalog, na kombiniranoj stručnosti nekih od najboljih pravnika u svijetu i saslušanjima koja su uključivala gotovo 60 država. (Izrael, očito svjestan da je njegova pozicija manje nego obećavajuća i općenito preziran prema međunarodnom pravu, izbjegao je priliku iznijeti svoj slučaj, što pridonosi apsurdnosti njegovog trenutnog bijesa zbog rezultata.)

Međutim, iako slične pedantne pravne procjene imaju tendenciju generiranja kompliciranih ishoda, to ovdje nije slučaj. Kao što je naširoko priznato, nalazi su poražavajući za Izrael i, barem u pravnom smislu, jasan trijumf za Palestince i Palestinu. Prema riječima Erike Guevare Rosas, više direktorice za istraživanje, zagovaranje, politiku i kampanje u Amnesty Internationalu, ICJ “Zaključak je glasan i jasan.”

ICJ je bez kvalifikacija priznao da Izrael drži teritorije koje je zauzeo tijekom Šestodnevnog rata – uključujući istočni Jeruzalem (koji je Izrael službeno iako je nezakonito anektirao) i Zapadnu obalu (za koju se pretvara da “zauzeti” ali je, u stvarnosti, aneksija) je nezakonito i mora završiti što prije.

Konkretno, ICJ je jasno rekao da svako naseljavanje mora prestati i da doseljenici koji su već na ovim teritorijima moraju otići. Sama ta odluka znači da između 700.000 i 750.000 izraelskih ilegalaca (ovdje je taj termin, jednom, sasvim točan) ne bi smjelo biti tu gdje jesu. Ne samo da svi oni moraju napustiti preko 100 naselja koja nikada nisu imali pravo osnovati; izraelska država ima obvezu evakuirati ih. Štoviše, izraelska eksproprijacija zemlje također je nezakonita, odnosno, jednostavno rečeno, krađa. ICJ joj je naredio da vrati ono što je oteo, dakle desetke tisuća hektara.

Izraelska država je, naravno, duboko upletena u nezakonite radnje koje joj je ICJ naredio da zaustavi i čak poništi. Izraelska dugotrajna politika poticanja svojih židovskih građana – uključujući de facto kolonijalne doseljenike iz bilo kojeg dijela svijeta – da se presele na nezakonito držane teritorije i kradu palestinsku zemlju i resurse u osnovi je kriminalna, između ostalih razloga, jer nije u skladu s međunarodnim pravom, posebno humanitarno pravo sadržano u Ženevskim konvencijama.

Što se tiče Pojasa Gaze, koji je dugo bio de facto koncentracijski logor za svoje palestinske stanovnike i od listopada 2023. mjesto na kojem Izrael provodi genocidni masakr nad njima, ICJ je jasno odbacio izraelski argument koji se prečesto čuo da su se njegove snage iz njega povukle u 2005. godine.

U stvarnosti, kao što su pošteni pravni stručnjaci dugo tvrdili, a ICJ je sada izričito potvrdio, Izrael je oduvijek vršio toliku zagušljivu kontrolu nad ovim područjem da je ostao okupacijska sila, sa svim pripadajućim obvezama, bez obzira na to jesu li njegove snage bile na terenu. unutar Pojasa Gaze ili zlostavljanje njegovih stanovnika dok su bili stacionirani oko njega.

ICJ je također pojasnio pitanje apartheida. Kao što je dobro poznato, apartheid je priznat zločin prema međunarodnom pravu (jest ne samo naziv za jedan određeni zločinački režim koji se nekoć prakticirao u Južnoj Africi). Prema, na primjer, Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda – ne treba ga brkati s ICJ-om – “zločin aparthejda” je definiran kao a “zločin protiv čovječnosti” slično, na primjer, ubojstvu, istrebljenju, porobljavanju ili mučenju. Također prema Rimskom statutu, ono što apartheid čini posebnim jest to što jest “institucionalizirani režim sustavnog ugnjetavanja i dominacije jedne rasne skupine nad bilo kojom drugom rasnom skupinom ili skupinama, počinjen s namjerom održavanja tog režima.”

Jednostavno rečeno, apartheid je doslovno jedan od najgorih zločina koje jedan režim i ljudi koji ga podržavaju i rade za njega mogu počiniti. U slučaju Izraela, nepristrani stručnjaci i razne organizacije za ljudska prava već dugo tvrde da on također čini ovaj zločin. ICJ se pozabavio ovim pitanjem, bilježeći argumente “da izraelska politika i praksa na okupiranom palestinskom teritoriju predstavlja segregaciju ili apartheid, što predstavlja kršenje članka 3. CERD-a,” odnosno “Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije” (također poznata kao Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, ICERD).

Članak 3. CERD-a nameće državama dužnost ne samo da “osuditi rasnu segregaciju i aparthejd,” ali i da se “obvezuju se spriječiti, zabraniti i iskorijeniti sve prakse ove prirode na teritorijima pod njihovom jurisdikcijom.” ICJ je zaključio da je Izrael svojim “zakonodavstvo” i “mjere,” odnosno stvarno svime što čini kao država krši tu ključnu odredbu.

Izrael je, ukratko, država koja prakticira zločin protiv čovječnosti apartheida, de facto aneksirajući i naseljavajući teritorije na koje nema zamislivih zakonskih prava, i sustavno negirajući cijeloj naciji, Palestincima, njihovo pravo na samoodređenje. Sud je također dokrajčio svaku tvrdnju da Izrael može opravdati svoj kontinuirani, sveprisutni kriminal navodnim “sigurnost” potrebe. To su samo neki od ključnih zaključaka ICJ-a. Drugi se, na primjer, tiču ​​prava Palestinaca na restituciju, povratak i odštetu. Za svakoga tko je makar samo ovlaš upoznat s načinom na koji izraelska država funkcionira, očito je da su ovi nalazi ICJ-a njezina temeljna načela proglasili nezakonitima, kao što i jesu.

Mnoge države, barem one s dovoljno moći, krše međunarodno pravo, neke prilično uobičajeno (SAD, na primjer), neke “samo” povremeno. Izrael je, međutim, poseban: zahvaljujući vlastitoj, slobodno odabranoj politici utemeljenoj na nacionalističkoj ideologiji nadmoći i kolonijalnog naseljavanja, učinio je kršenje međunarodnog prava svojim državnim razlogom: bez toga je teško čak i zamisliti kako može nastaviti. Imajte na umu, u tom smislu, da su njezin ministar obrane i njezin premijer na rubu izdavanja naloga protiv njih za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine od strane Međunarodnog kaznenog suda, dok je ICJ već utvrdio da je genocid vjerojatna mogućnost u Gazi i, budući da je Izrael brutalno zanemario sve njegove zabrane, najvjerojatnije će potvrditi taj zaključak na konačnoj presudi u ne tako dalekoj budućnosti.

Jedna stvar koju nalazi ICJ-a potvrđuju je, naravno, da Palestinci imaju pravo na oružani otpor prema međunarodnom pravu. Još jedna stvar koja slijedi je da mnoge stvari za koje se Izrael i njegovi zapadnjaci pretvaraju da su za pregovore nisu: Palestinci imaju pravo dobiti svoju zemlju natrag; Izrael ga nema pravo koristiti, ni na koji način, čak ni kao adut za pregovaranje.

Slijedi i treća stvar, ali iz izraelskog odgovora: cijeli izraelski politički spektar, ne samo premijer Netanyahu i ostali ekstremisti u njegovom kabinetu, odbacio je nalaze ICJ-a. Stoga, iluzija da je problem s Izraelom samo nekoliko radikala na vlasti mora biti pokopana jednom zauvijek: Nažalost, njegove zablude o dominaciji i nadmoći raširene su u njegovoj političkoj sferi i društvu. Izrael je najgora odmetnička država na svijetu, a također je i slijepa ulica. Za to ne može, kao što to obično rade njene elite, okriviti vanjske neprijatelje ili “antisemitizam.” U stvarnosti, za to su krivi vlastita arogancija i nečuveno nasilje protiv Palestinaca i njihovih susjeda.

Naravno, ovi nalazi ICJ-a, kao što će nas podsjetiti mnogi cinici, neće natjerati Izrael da se promijeni. Doista, kao što je istaknula posebna izvjestiteljica UN-a Francesca Albanese, uobičajeni odgovor Izraela na prozivke je da počini još više zločina, kao da želi istaknuti svoje prkošenje međunarodnom pravu. Ipak, kratkovidno je vjerovati da je osuda ICJ-a nevažna.

Kao prvo, ICJ je bio izričit da sve druge države imaju obvezu “surađivati ​​s Ujedinjenim narodima” donijeti “kraj nezakonite prisutnosti Izraela na okupiranom palestinskom teritoriju i puno ostvarenje prava palestinskog naroda na samoodređenje.” Osim toga, suci su također ponovili, vrlo detaljno, da ne samo druge države, nego također “međunarodne organizacije, specijalizirane agencije, investicijske korporacije i sve druge institucije” ne smije “priznati, surađivati ​​ili pomagati na bilo koji način u svim mjerama koje je poduzeo Izrael za iskorištavanje resursa okupiranih teritorija ili za postizanje bilo kakvih promjena u demografskom sastavu ili zemljopisnom karakteru ili institucionalnoj strukturi tih teritorija.”

U biti, ICJ je svim vladama na ovom planetu dao do znanja da nisu slobodne činiti što žele u vezi s Izraelom i njegovim zločinima, ali da su vezane zakonima kako bi ih zaustavili i suzdržali se od suučesništva. To je, naravno, aspekt nalaza koji bi trebao zabrinuti mnoge licemjere i pomagače u EU i SAD-u, poput njemačkog kancelara Olafa Scholza, na primjer, koji ne vidi ništa osim “sveobuhvatno poštivanje međunarodnog prava” kad gleda na Izrael. Ali onda, to je isti Olaf Scholz, naravno, koji ne može shvatiti tko je digao u zrak plinovode njegove zemlje. Isto tako, čelnici UK-a, sa “Radnički prijatelj Izraela” i, što je neugodno, odvjetnik za ljudska prava Keir Starmer na čelu, a oni iz SAD-a, koji su suizvršitelji genocida u Gazi, trebali bi osjećati barem neku nelagodu: stajati uz Izrael neće još dugo biti besplatno.

U konačnici, najvažniji pojedinačni rezultat ovih nalaza ICJ-a povezan je s ogromnom ulogom koju sustavno zamagljivanje – jednostavnim jezikom rečeno: laganje – igra za izraelski režim i njegovo društvo. Svi oni koji su dugo imenovali sistemske zločine Izraela i pozivali na otpor njima, bilo izvan ili unutar Palestine, sada imaju, zapravo, najviši sud na svijetu na svojoj strani. O tome više nema mjesta raspravi što Izrael to radi, a nakon što se to riješi, više nema argumenata za njegovu obranu. Nalazi ICJ-a neće iznenada promijeniti svijet, ali kada se svijet promijeni, imat će važnu ulogu.