Danas i sutra održava se dvodnevni summit NATO saveza u Nizozemskom gradu Haagu. Intriga, kao i u bilo kojoj sličnoj manifestaciji neke multilateralne organizacije velike važnosti ne nedostaje, a u tome, očekivano, prednjači američki predsjednik Donald Trump. Ali ne samo on – kako ćemo vidjeti u drugom dijelu ovog komentara.
On je, naime, (kako očito smatra iako je sve to još toliko krhko i preuranjeno za donošenje konačnih zaključaka) upravo razriješio višedesetljetni „gordijski čvor“ Bliskog istoka pa na summit Sjevernoatlantskog saveza u Haag dolazi osokoljen i samouvjeren – očekujući ništa manje od toga da mu se svi klanjaju.
I ne očekujem da će njegova spomenuta želja ostati neuslišana usprkos „samouvjerenim“ izjavama pojedinih europskih čelnika, pa i samog glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea (koji zapravo nije ništa drugo nego Trumpov glasnogovornik unutar Sjevernoatlantskog bloka, koji se brine da sve ono što Trump traži ne samo dođe na dnevni red, nego u konačnici bude i prihvaćeno unutar Saveza – po mogućnosti jednoglasno jer drukčije i ne ide) – prema kojima se kunu u svoje čvrste stavove prema Trumpu po ovom ili onom pitanju: od Bliskog istoka do Ukrajine. Na kraju će, naravno, prihvatiti sve ono ključno što Trump od njih traži – prije svega povećanje obrambenih proračuna zemalja članica s 2,5 na golemih 5% njihovog BDP-a i preuzimanje brige za vlastitu sigurnost na svoja, a ne više američka pleća.
I u tome leži bit čitave ove igre koja će na kraju opet pokazati „jedinstvo u različitosti“ – kako se u Europi, prije svega Europskoj uniji obično nazivaju stvari oko kojih nema potrebnog jedinstva i kada se u pravilu postižu kompromisi dodjelom izuzetaka pojedinim državama koje se protive određenoj proklamiranoj politici odnosno liniji po kojoj bi svi morali hodati – pa makar ona vodila u dodatnu nestabilnost i možebitnu propast (prije svega lokalnih gospodarstava).
Jedna od država koja se ovoga puta nadala izuzetku je Španjolska, čiji se premijer Pedro Sanchez oštro usprotivio nametanju spomenute 5-postotne obveze o izdvajanju za obranu. Nisam siguran da i njega na kraju neće „slomiti“, jer Mark Rutte upravo na tome sada i radi.
Evo što o svemu tome danas piše o svim intrigama dobro informirani POLITICO (samo je pitanje želi li ih uvijek objaviti ako procjeni da su preškakljive ili ne odgovaraju proklamiranoj politici).
Trump u svom elementu
Trump je uoči puta u Haag rekao kako se namjerava tamo sresti s Volodimirom Zelenskim, ali samo da mu kaže da je u teškoj situaciji tj. da nema dobre karte u rukama i da mora pristati na mir.
Kako pak danas piše POLITICO, na putu prema summitu čelnika NATO-a, američki predsjednik Donald Trump potkopao je ključno obećanje saveza o kolektivnoj obrani – unoseći napetost u skup koji je osmišljen kako bi ga zadržao zainteresiranim za europsku sigurnost.
Na pitanje ostaju li Sjedinjene Države predane klauzuli iz članka 5 NATO-a, Trump je novinarima u zrakoplovu Air Force One rekao: „Ovisi o vašoj definiciji. Postoje brojne definicije članka 5. Znate to, zar ne? Ali ja sam predan tome da budem njihovi prijatelji.“
„Posvećen sam spašavanju života. Posvećen sam životu i sigurnosti. I dat ću vam točnu definiciju kad stignem tamo. Samo to ne želim raditi na stražnjem dijelu aviona.“
Zoran Meter: Trumpa spasio Putin, a Putina Trump: Što će biti s Palestinom, a što s Iranom i Ukrajinom
Visoki ulozi
U svom drugom tekstu isti medij danas piše da su ulozi na summitu visoki „i to ne samo zbog onoga što bi se moglo dogoditi s obzirom na Trumpovu poznatu nepredvidljivost“. „Dramatična eskalacija na Bliskom istoku – nakon američkih i izraelskih napada na iranska nuklearna postrojenja – bacila je sjenu na sastanak. Kriza nije na službenom dnevnom redu, ali već dominira privatnim razgovorima.
Glavni cilj summita bio je izvršiti pritisak na zemlje članice da povećaju svoje obrambene izdatke, ali čak je i to unaprijed dogovoreno.
Trump je želio da se cilj poveća s najmanje 2 posto bruto domaćeg proizvoda na 5 posto, a to je dogovoreno tijekom vikenda. Do 2035. saveznici će trošiti 3,5 posto svog BDP-a na stavke “tvrde obrane” poput oružja i trupa, te dodatnih 1,5 posto na ulaganja povezana s obranom poput kibernetičke sigurnosti i vojne mobilnosti.
Američki veleposlanik pri NATO-u Matthew Whitaker pripisao je Trumpu zasluge za dovođenje saveza do praga od 5 posto: „Zahvaljujući hrabrom vodstvu predsjednika Donalda J. Trumpa, NATO je na putu da ostvari povijesnu obvezu“, rekao je u ponedjeljak.
NATO će, na ovaj ili onaj način, ponovno potvrditi svoju podršku Kijevu i ukazati na novo Vijeće Ukrajina-NATO na razini ministara vanjskih poslova u utorak. Pomoć Ukrajini sada će se uračunavati u nacionalnu obrambenu potrošnju, što je simbolična pobjeda. Ali nema govora o rokovima za članstvo ili proširenim jamstvima, unatoč izjavi da je konačni put Ukrajine prema pridruživanju NATO-u još uvijek “nepovratan” – a to nikome nije promaklo.
„Pronađen je dobar put, u trenutnim okolnostima, da se ukrajinskom pitanju da istaknuto mjesto na ovom summitu“, rekao je visoki njemački dužnosnik. „Još je važnije da konačna deklaracija uključuje kontinuiranu podršku NATO partnera Ukrajini. To nam je bilo važno – željeli smo se o tome dogovoriti među 32 zemlje, a ne u manjim formatima.“
Na kraju, ovaj summit možda neće biti ocijenjen po onome što je postigao, već po tome što je spriječio Trumpov izlazak iz saveza. To je, barem, plan -.zaključuje svoj tekst POLITICO.
Prijeti nam pakao kroz kaotizaciju međunarodnih odnosa (2)
Talijanski ministar obrane šokirao Europu i NATO
Ipak jedna druga priča izaziva puno veću pozornost kad se radi o NATO savezu. I nju je, ali u prošli petak također objavio POLITICO. Neću je posebno komentirati, već ću to prepustiti svima vama. Ali definitivno potvrđuje sve ono što sam rekao u uvodu ovog komentara. Preformulirano rečeno, na manje važnim forumima i u privatnim kuloarima govori se jedno (i to potpuno otvoreno), dok se na službenim razinama na važnim konferencijama i summitima – kada se usvajaju i konačne odluke – govori potpuno drugim jezikom. Jezikom konstruktivizma, kada se konstruiraju formulacije koje su ugodne uhu bilo svjetskih moćnika, bilo širokoj javnosti kako bi joj se ukazalo na postojeće jedinstvo, ozbiljnost I odlučnost – zbog čega njoj ne preostaje ništa drugo nego poput ustrašenog podviti rep i pokorno slušati svoje vlasti “koje najbolje znaju” što njima treba. Čak i ako njihovim vođama rep gospodari glavom!
Evo, konačno, što to piše POLITICO u prošli petak.
Talijanski ministar obrane Guido Crosetto izjavio je u petak da NATO “kakav jest, više nema razloga za postojanje” te da se na EU ne računa na globalnoj sceni. Crosetto je to izjavio na marginama konferencije u Padovi, prema talijanskoj novinskoj agenciji ANSA. „Prije su SAD i Europa bili središte svijeta – sada postoji sve ostalo s čime se mora graditi odnos“, rekao je, dodajući: „Često pričamo kao da još uvijek živimo prije 30 godina, ali sve se promijenilo.“
Crosettovi komentari dolaze uoči summita čelnika NATO-a u Haagu sljedeći tjedan, gdje će se savez vjerojatno dogovoriti o višoj ciljanoj potrošnji od 5 posto BDP-a kako bi umirio američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Među prisutnim čelnicima je i talijanska premijerka Giorgia Meloni. Na sastanku u Rimu ranije ovog mjeseca s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom, njezin ured „ponovno je potvrdio podršku Ukrajini i ulozi Atlantskog saveza kao ključnog stupa kolektivne obrane“.
Ali prema Crosettu, NATO je zakazao u svojoj izvornoj misiji.
„Ako je NATO stvoren kako bi jamčio mir i međusobnu obranu, mora ili postati organizacija koja preuzima tu zadaću angažirajući se s globalnim Jugom – i tako postati nešto duboko drugačije – ili nećemo postići cilj sigurnosti unutar pravila koja se primjenjuju na sve“, rekao je.
Većina članica NATO-a smatra da savez igra ključnu ulogu u predvođenju naoružavanja i obrane Europe kako bi se obranila od rastuće prijetnje koju predstavlja Rusija. Italija je tradicionalno bila jedna od zemalja s najmanjim potrošačima u savezu – iako je vlada u travnju izjavila da će ove godine ostvariti trenutni cilj NATO-a od 2 posto bruto domaćeg proizvoda za obranu.
Crosetto je također rekao da ni EU ni Ujedinjeni narodi više ne računaju na globalnoj sceni.
„Govorimo o Europi kao da je Europa važna; možda je nekoć mogla biti važna, da si je dala političku ulogu koju si nije dala – da si je dala vanjsku politiku ili obranu“, rekao je. „Ali njegovo je vrijeme prošlo – i to kažem s tugom. Svijet se promijenio.“ „UN u svijetu vrijedi koliko i Europa: ništa, manje od nacionalne reprezentacije, manje od Kine, manje od Indije ili manje od Izraela“, dodao je.
Jačanje obrambenih snaga NATO-a kontroverzno je u Italiji. Bivši talijanski premijer Giuseppe Conte poziva na protu-NATO-ov skup u Haagu 24. lipnja – samo dan prije summita čelnika saveza.
Bivši talijanski premijer poziva na protu-summit NATO-a u Bruxellesu. Evo što ne želi
