Počevši od danas, 7. svibnja, 133 kardinala izbornika imaju odgovornost izabrati 267. Papu koji će voditi Katoličku crkvu s Božjom voljom kao kompasom.
Ova konklava, održana u Sikstinskoj kapeli, najveća je i najglobalnija u povijesti zbog velikog broja kardinala s pravom glasa i raznolikosti njihovih zemalja podrijetla.
Kada se izabere novi papa, postoje dva znaka koja označavaju taj povijesni trenutak: bijeli dim koji izbija iz dimnjaka Sikstinske kapele i formula „habemus papam“ koju izgovara kardinal protođakon s balkona Bazilike svetog Petra s pogledom na istoimenom trgu.
Bijeli dim
Povijest bijelog dima, koji ukazuje na to da su kardinali izabrali novog nasljednika svetog Petra, je drevna. Godine 1274., na Drugom lionskom saboru, papa Grgur X. je u dokumentu pod naslovom Ubi Periculum odredio postupak održavanja konklave.
Tamo je precizirao da će se izbori provesti u izolaciji i u strogoj tajnosti. Iz tog razloga, i kako bi se izbjegla bilo kakva komunikacija s vanjskim svijetom, dimni signal je na kraju usvojen kao dio rituala. Tradicija paljenja glasačkih listića seže najmanje do 1417. godine, a vjerojatno i prije toga, prema povjesničaru Fredericu J. Baumgartneru.
Ako dim koji izlazi iz dimnjaka Sikstinske kapele bude crn, to znači da nijedan od predloženih kandidata nije osvojio dvije trećine glasova potrebnih za izbor. Ako je dim bijel, Crkva ima novog univerzalnog pastira.
U davna vremena, metoda davanja dimu ovih boja bila je spaljivanje glasačkih listića korištenih pri glasanju s malo mokre slame kako bi izašli crni, ili suhe kako bi se dobio bijeli dim.
Danas, zbog nekih epizoda koje su uzrokovale zbunjenost, koriste se posebni kemijski spojevi i postupak koji uključuje dvije različite cijevi, po jednu za svaku boju dima.
Osim toga, zvoni se zvono, dio rituala uvedenog prilikom izbora pape Benedikta XVI., kojim se potvrđuje da je dim bijel i da je izabran novi papa.
Habemus papam
Objava da je izabran novi papa formulirana je na latinskom, i iako su joj najpoznatije riječi „habemus papam“, izraz je službeno malo duži: „Annuntio vobis gaudium magnum: Habemus papam;
Eminentissimum ac reverendissimum Dominum, Dominum [prænomen] Sanctæ Romanæ Ecclesiæ Cardinalem [nomen], qui sibi nomen imposuit [nomen pontificale].«
U prijevodu, potpuna formula glasi: „Objavljujem vam veliku radost: Imamo papu! Preuzvišenog i Najčasnijeg Gospodina, Dona [ime], kardinala Svete Rimske Crkve [prezime], koji si je nametnuo ime [papinsko ime].“
Duh Sveti bira Papu u Sikstinskoj kapeli? ‘Pa i ne baš’
