Globalna nejednakost je na “ekstremnim” razinama i sada manje od 60 000 multimilijunaša, najbogatijih 0,001% u svijetu, kontroliraju tri puta više bogatstva od donjih 50% čovječanstva zajedno, prema Izvješću o svjetskoj nejednakosti za 2026. godinu.
Studija, koju je sastavilo više od 200 istraživača, navodi da se razlika odražava u svim kategorijama. Prihod se dijeli na sličan način. Gornjih 10% zarađuje više od preostalih 90% zajedno, dok najsiromašnija polovica ostvaruje manje od desetine globalnog dohotka.
“Rezultat je svijet u kojem mala manjina raspolaže neviđenom financijskom moći, dok milijarde ostaju isključene čak i iz osnovne ekonomske stabilnosti”, napisali su autori. Prema istraživanju, razlika u plaćama među spolovima i dalje postoji u svim regijama, pri čemu žene nose nešto više od četvrtine globalnog dohotka od rada, udio koji se jedva promijenio od 1990. godine.
Globalni jaz vidljiv je mnogo prije nego što ljudi uđu na tržište rada, navodi se u izvješću. Prosječna potrošnja na javno obrazovanje po učeniku školske dobi iznosi oko 230 dolara godišnje u subsaharskoj Africi, u usporedbi s 8600 dolara u Europi i 10 500 dolara u Sjevernoj Americi i Oceaniji, što odražava omjer od oko 40 prema 1.
Zašto je nejednakost problem?
Pokazatelj koji mjeri nejednakost u društvu se naziva Gini koeficijent. Mjeri se rasponom od 0 do 1. Zemlja koja ima Gini koeficijent od 1 bi bila zemlja s najjačom raslojenosti društva, dog bi zemlje s koeficijentom 0 bila potpuno egalitarno društvo. Globalni GINI koeficijent je 0.62 prema podatcima Svjetske banke. Američki Gini koeficijent je 0.41, dok je indeks Hrvatske 0,29 što je (suprotno intuiciji mnogih) svrstava među zemlje u kojima je materijalna jednakost najveća.
Istraživanja pokazuju da veća društvena nejednakost negativno utječe na mnoge aspekte društva: od veće stope kriminala, manjeg stupnja povjerenje unutar društva, lošijeg zdravstvenog sustava, smanjuje društvenu mobilnost (manje šanse za izlazak iz siromaštva kod već siromašnih). Općenito, društva s velikim nejednakostima imaju slabije mehanizme za suradnju, što povećava rizik od konflikta i kolapsa.
Povijesno-ekonomska istraživanja bilježe velik stupanj nejednakost u društvima pred kolapsom (npr. Zapadno Rimsko carstvo ili predrevolucionarna Francuska).
Novac privlači novac: Nisu iste startne pozicije
Autori nedavno objavljenog izvješća o nejednakosti tvrde da bi prikupljanje novca odozgo moglo smanjiti taj jaz. Globalni porez od 3% na 100.000 milijunaša i milijardera donio bi oko 750 milijardi dolara godišnje, što je otprilike jednako ukupno zbrojenim proračunima za obrazovanje zemalja s niskim i srednjim dohotkom.
Studija je pokazala da su siromašnije zemlje pritisnute globalnim financijskim sustavom koji je naklonjen bogatim državama. Razvijena gospodarstva mogu se jeftino zaduživati i ostvarivati veće prinose u inozemstvu, što im omogućuje da djeluju kao “financijski rentijeri”. Oko 1% svjetskog BDP-a godišnje prelazi iz siromašnijih zemalja u bogatije kroz otplatu duga, repatrijaciju dobiti i druge financijske tokove, što je gotovo tri puta više od globalne razvojne pomoći, zaključuje se u izvješću.
Znate li da polovicu vremena provodite ‘kmetareći’ u neofeudalizmu? Evo o čemu je riječ
