U crkvama diljem Francuske, sve je više mladih žena koje tijekom mise ponovno otkrivaju staru katoličku tradiciju – pokrivanje glave čipkastim šalom, poznatim kao mantila. Iako je ova praksa nekada bila uobičajena, danas se smatra rijetkošću, no posljednjih godina ponovno se javlja, osobito među obraćenicama i onima koje dublje uranjaju u bogatstvo katoličke liturgije.
„To je duhovni ritual koji mi pomaže da bolje doživim euharistiju. Znak da u tom posebnom trenutku želim biti samo za Boga“, kaže za francuski dnevnik La Croix Eva, 30-godišnja žena iz Lyona koja se prije osam godina preobratila na katoličanstvo.
Dnevnik La Croix primjećuje da je ovaj običaj nekada bio duboko ukorijenjen u crkvenoj praksi, no s vremenom je nestao iz svakodnevne liturgije. Danas se ponovno javlja u tzv. tradicionalističkim krugovima, ali i među onima koji su novi u vjeri. Sociologinja religije Isabelle Jonveaux sa Sveučilišta u Fribourgu pojašnjava: “Obraćenici često osjećaju potrebu izraziti svoju vjeru i kroz vanjske znakove, što je prirodan dio njihova duhovnog puta. Nošenje vjerske odjeće može također biti izraz duhovne ozbiljnosti i svojevrsnog radikalizma.”
Osobni čin koji pomaže koncentraciji
Eva iz Lyona objašnjava da joj mantila pomaže dublje ući u liturgiju: “To je moj osobni duhovni čin. Ograničava mi vidno polje i pomaže mi da se usredotočim na ono bitno.”
Na studiju u pariškom Collège des Bernardins, gdje se obrazovala za pastoralnu suradnicu, upoznala se s tekstovima svetoga Pavla – osobito s Prvom poslanicom Korinćanima, u kojoj se ženama preporučuje pokrivanje glave za vrijeme molitve. “Ta poslanica me duboko dotaknula i pomogla mi razumjeti važnost tijela u liturgiji”, svjedoči Eva.
Proces otkrivanja vjere
Sličan put prošla je i Héloïse, 25-godišnjakinja koja je odrasla u katoličkoj obitelji, ali je tek čitanjem Pavlovih poslanica do kraja shvatila simboliku crkvene odjeće.
Počela je nositi mantilu na misi, prvo nedjeljom, a zatim i na radnim danima. U međuvremenu je otkrila i izvanredni oblik rimskog obreda, poznat i kao tridentska misa, u kojem mantila ima posebno mjesto.
Više od 17 tisuća odraslih bit će kršteno ovog Uskrsa: ‘Nešto se veliko događa u Francuskoj’
Žensko tijelo kao svetište
Za Marion, 43-godišnju obraćenicu koja je prošla kroz islam prije nego što je pronašla mir u Katoličkoj Crkvi, mantila je izraz poštovanja prema svetosti mise i ženske tjelesnosti.
“Žensko tijelo je svetište, jer nosi u sebi potencijal novog života. Vjera mi je to otkrila. Nošenje mantile je moj način da pokažem poštovanje prema Božjoj prisutnosti u euharistiji”, ističe Marion.
Biti samo za Boga
Camille, 23-godišnja obraćenica, navodi da joj pokrivanje glave pomaže zadržati pogled i misli usmjerene prema Bogu.
“To mi pomaže da ne skrenem pogled, da izbjegnem vanjske podražaje – pa i muške poglede. To nije znak podložnosti muškarcima, nego način da ostavim mjesto samo za Boga.”
Nije znak podložnosti, već poniznosti pred Bogom
Sve žene koje su razgovarale s novinarima La Croixa odbacuju tvrdnju da je nošenje mantile znak pokoravanja muškarcima.
”
To je čin slobode i poniznosti pred Bogom, ne pred ljudima”, naglašavaju. Premda svjesne da njihova praksa može izazvati neodobravanje ili nerazumijevanje, one ostaju vjerne osobnom duhovnom iskustvu i istinskom rasuđivanju koje ih je dovelo do ove geste.
Čudo u crkvi u Francuskoj: Voda pokazala moć Presvetog Oltarskog Sakramenta
