Iskustvo koje je pokojni sluga Božji, svećenik John Hardon, isusovac, imao s čudotvornom Gospinom medaljicom, kako svjedoči promijenilo mu je život, osnažilo njegovu vjeru, ufanje i ljubav.
Naime, prije nego je postao svećenik slušao je jednog svećenika koji je govorio o toj čudotvornoj medaljici, kao o onoj koja ‘stvarno funkcionira’. Hardon pak kaže da tada nije bio nešto pobožan, nije bio tip vjernika koji koji bi nosio medaljice. Nije zbog toga bio baš niti impresioniran onim što je slušao.
Ipak, stavio je svoj potpis na papir da želi kopiju teksta o medaljici i formulu na latinski za blagoslov medaljice te upis se upisao u Bratovštinu čudotvore medaljice. Kad je nakon dva tjedan dobio te materijale stavio ih je u časoslov i posve zaboravio na to.
Nemam što izgubiti
Početkom sljedeće godine bio je poslan da služi dva tjedna kao pomoćnik bolničkom kapelanu. Između ostalih bolesnika koje je posjetio bio je i devetogodišnji dječak. Dječak je, svjedoči Hardon, bio dva tjedna bio u komi, ne dajući nikakvih znakova života. Stanje je bilo takvo da su svi samo pitali hoće li preživjeti. Prema dijagnozi imao je trajno oštećenje mozga.
Nakon što je otac Hardon utješio roditelje i kanio otići iz sobe, na pamet mu je pala čudotvorna medaljica i riječi onog svećenika: ‘Čudotvorna medaljica stvrano funkcionira.’ Pomislio je kako nema što izgubiti. Kod sebe nije imao medaljicu te je tražio tko bi imao i našao kod jedne medicinske sestre. Trebalo je tu medaljicu staviti dječaku oko vrata ali nije imao ništa, osim što mu je opet donijela medicinska sestra, plavu vrpcu.
Na tisuće je čuda koja se pripisuju ovoj moćnoj molitvi koja se moli Gospi od čudotvorne medaljice svakog 27. u mjesecu!
Dječak se probudio
Osjećao se glupo s medaljicom i plavom vrpcom, ali učinio je što je nakanio, izmolio molitvu kojom se dječak pridružuje u Bratovštinu čudotvorne medaljice. Čim je završio molitvu – dječak je otvorio oči i upitao: ‘Mama ja bih sadoled!’ Nastavio je pričati sa svojim roditeljima.
Svi su ostali u čudu. Pozvali su doktora koji je dao dopuštenje da dječak može nešto pojesti. Sutradan su nastavili pretrage. Činilo se da je dječak sasvim u redu. No ostavili su ga tri dana na pretragama sve dok nisu ustanovili – da je dječak potpuno ozdravio.
Otac Hardon kaže da je njegova vjera u Boga koji čini čudesa neopisivo osnažena, te da od tada više nije isti. ‘Od tada, naravno, promičem pobožnost prema Gospi i korištenje Čudotvorne medalje jer čuda koja medaljica čini, pod uvjetom da vjerujemo, izvanredna su.’
Majka i liječnica svjedoči: ‘Hvala Majko! Čudotvorna medaljica izliječila je moju bebu od osam mjeseci’
