Jedna od glavnih vjerskih rasprava koja se trenutno vodi je odlazak katolika na istospolna vjenčanja, odnosno proslave i ceremnije istog spola koje kopiraju katoličko vjenčanje, a sve su češće diljem zapada.
Za mnoge katolike poziv na istospolno vjenčanje može potaknuti duboki unutarnji sukob. Kako se može pomiriti odanost obitelji ili prijateljstvo s naukom Crkve? Je li moguće pokazati ljubav i poštovanje, a da se ne ugrozi vjera? Ova dilema, sve češća u našem društvu, stavlja na kušnju savjest i postavlja složena pitanja o praktičnoj primjeni katoličkog nauka u osjetljivim osobnim situacijama.
Katolička crkva ima jasan stav o braku i homoseksualnosti, ali primjena ovih učenja na osobne situacije može biti izazovna. S jedne strane, Crkva potvrđuje da je brak isključivo zajednica između jednog muškarca i jedne žene. No, s druge strane, poziva Kristove sljedbenike da se prema homoseksualcima odnose s poštovanjem i suosjećanjem, postavljajući teška pitanja onima koji su suočeni s pozivom na ceremoniju istospolnog braka.
Odgovor je jasan
Dakle, može li katolik iz “milosrđa” prisustvovati homoseksualnom “vjenčanju”? Svećenik, otac Hugo Valdemar, koji je prije nekoliko godina bio penitencijalni kanonik – svećenik s ovlastima odrješenja najtežih grijeha jasno kaže: “ako netko ima čistu savjest, odgovor je ne.” “Iznad krvnih ili emocionalnih veza stoji istina, a još više otkrivena istina u kojoj je Bog odredio da se brak može sklopiti samo između jednog muškarca i jedne žene”.
Suradnja sa zlom
Drugi svećenik Mario Arroyo, koji ima doktorat iz filozofije na Papinskom sveučilištu Svetog Križa i autor je knjige: “Crkva i homoseksualci: Lažni sukob”, izjavio je da ova situacija “nije dogma vjere; to jest, to je pitanje razboritosti, primjene moralnog kriterija koji se ne mora nužno slijediti.”
“Ovaj slučaj, prisustvovanja homoseksualnom vjenčanju voljene osobe, može se svrstati u ono što je poznato kao suradnja sa zlom. U ovom slučaju radilo bi se o materijalnoj suradnji u zlu”, objasnio je.
“Načelno moramo nastojati izbjegavati suradnju sa zlom, jer imamo obvezu, naprotiv, surađivati s dobrim unutar društva. U tom kontekstu, prvi stav je nevoljkost, odnosno pokušaj izbjegavanja sudjelovanja sve dok to ne uzrokuje nepopravljivu štetu obiteljskom životu ili prijateljstvu”, dodao je.
“Ako se sudjelovanje može izbjeći, bolje je objasniti ljudima, u ovom slučaju ugovornim stranama, razloge zašto se to kosi s nečijom savješću i uvjerenjima”, rekao je, ali je upozorio da “ako će takav stav prouzročiti veliku štetu, potpuni raskid, potpuni raspad obiteljskog života, mogu se uzeti u obzir iznimke”.
U tom bi slučaju, rekao je, ta suradnja sa zlom morala “biti materijalna, nikada formalna. Odnosno, nikada ne izražavajte radost ili sreću zbog činjenice da se dvoje ljudi istog spola vjenčaju, već jednostavno prisustvujte ceremoniji imajući u vidu da se velika šteta prekida svake komunikacije ne može izbjeći.”
“U tom smislu je upozorio da “postoje razlike između prisustva kao običnog gledatelja i aktivne uloge”, pa je “poželjno izbjegavati aktivnu ulogu kuma ili svjedoka”.
“Nijedna od te dvije stvari nije dopuštena, ali još je gore sudjelovati kao svjedok u pseudo braku kao što je onaj između osoba istog spola.”
Opasnost od skandala
Valdemar, koji je više od 15 godina bio direktor komunikacija za nadbiskupiju Meksika pod kardinalom Norbertom Riverom, problem s prisustvom ceremoniji poput ove je izazivanje skandala.
“Sudjelovanje u takvom činu ne može biti neutralno”, rekao je. “To je potvrda i opravdanje čina koji je sam po sebi suštinski nemoralan i protivan Božjem zakonu”, dodao je.
Arroyo se slaže s tim rizikom, zbog čega bi “općenito govoreći, sudjelovanje u ovim ceremonijama trebalo izbjegavati”.
“Ako je to nemoguće učiniti jer bi raskid koji bi se dogodio bio nepopravljiv, raskid obiteljskog zajedništva ili zajedništva prijateljstva, može se sudjelovati u obredu, ali znajući da je cijena da neki ljudi mogu biti skandalizirani”, rekao je.
U slučaju da odlučite ne sudjelovati u obredu, Arroyo je savjetovao da se “objasni situacija i da na neki način pokažete gestu bliskosti s osobom koja je jedan od vaših rođaka i koja je uključena u obred”.
“Možete im dati krunicu, možete im dati Bibliju, možete ih pozvati k sebi na večeru. Odnosno neki ili drugi oblik sudjelovanja u međuljudskom zajedništvu koji ne uključuje ozakonjenje spolnog suživota dviju osoba istoga spola.”
Valdemar je rekao da se slaže s ovim pristupom: “Postoji mnogo trenutaka u dnevnim ili povremenim zajedničkim trenucima u kojima se pokazuje bliskost i privrženost. Voljenoj osobi treba dati do znanja da iako ne možete prisustvovati događaju kao što je građansko vjenčanje, to ne znači da odbijate tu osobu i da ona može računati na vašu blizinu i podršku.”
