Tobias Billstrom, koji je nadgledao pristupanje Švedske NATO-u, najavio je svoju ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova i povlačenje iz politike, ne navodeći razloge za taj korak.
Billstrom (50) je prvi put izabran u švedski parlament 2002., a 2022. imenovan je ministrom vanjskih poslova.
U objavi na X u srijedu, Billstrom je rekao da je obavijestio premijera Ulfa Kristerssona o svom odlasku “s mješavinom tuge i ponosa.”
“Sada ću potpuno napustiti politiku” napisao je Billstrom. “To znači da i ja napuštam svoje mjesto u Riksdagu. Još je otvoreno što ću dalje učiniti,” dodao je napomenuvši da je “samo 50 godina” i mogao ostaviti svoj trag “u drugim kontekstima.”
Kao svoje najveće postignuće u protekle dvije godine, Billstrom je naveo to što je Švedska odustala od svoje 200-godišnje neutralnosti kako bi se pridružila NATO-u “nakon dugog i ponekad izazovnog procesa.”
Stockholm je sada dio “jezgra zemalja koje podržavaju Ukrajinu” i suprotstaviti se “Ruski ekspanzionizam” dodao je.
Billstrom je zahvalio Kristerssonu što mu je prije toga ukazao povjerenje da bude ministar vanjskih poslova i vodi parlamentarnu frakciju Umjerene stranke.
Prema švedskim medijima, Billstromov odlazak dolazi iz vedra neba. Dnevni listovi Expressen i Aftonbladet tvrdili su da je to uzrokovao a “puknuti” između njega i premijera. Kao moguće uzroke novine su navele imenovanje Kristerssona za vanjskopolitičkog savjetnika, ali i sukob oko stajališta Švedske o sukobu u Gazi, pri čemu premijer zagovara “linija koja je više prijateljska prema Izraelu.”
“Tobias Billstrom je imao vrlo blisku i dobru suradnju s premijerom,” rekla je njegova glasnogovornica Anna Erhardt reagirajući na ova izvješća. Kristerssonova tajnica za tisak Siri Steijer također je rekla da su izvješća lažna i “nema sukoba” iza Billstromova odlaska.
Billstrom je bio prvi zamjenik predsjednika Riksdaga od 2014. do 2017. Prije nego što je preuzeo Ministarstvo vanjskih poslova, obnašao je još dvije dužnosti u kabinetu, prvo kao ministar za politiku migracija i azila (2006.-2014.) i zapošljavanje (2010.).
