Švedski udžbenici i nastavni materijali izazvali su buru u Hrvatskoj zbog načina na koji prikazuju raspad Jugoslavije i ratove 90-ih godina, a posebno vojno-redarstvenu akciju Oluja. Dok hrvatska javnost ovu akciju doživljava kao ključnu oslobodilačku operaciju u Domovinskom ratu, u Švedskoj se prikazuje kroz prizmu etničkog čišćenja i sukoba među narodima, što izaziva zabrinutost stručnjaka i povjesničara.
Portal Index prenio je da švedski materijali tumače raspad Jugoslavije prvenstveno kroz jačanje nacionalizma, slom komunizma i borbu za teritorij i moć. Sukobi se ne prikazuju kao oslobađanje okupiranih područja, već kao dio šireg procesa dezintegracije multietničke države. Posebno je sporno kako se u tim materijalima prikazuje akcija Oluja.
Forum för levande historia opisuje Oluju kao “operaciju koju je Hrvatska vojska provela u kolovozu 1995. tijekom koje je iz Hrvatske protjerano između 150.000 i 200.000 Srba. To je najveći pojedinačni slučaj etničkog čišćenja tijekom jugoslavenskih ratova”. Hrvatsko stajalište, međutim, naglašava oslobađanje područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu nakon četiri godine okupacije pobunjenih Srba te omogućavanje oslobodilačkih akcija u Bosni i Hercegovini.
Prikaz rata i pogrešne interpretacije
Zgražanje izaziva i sam prikaz rata na ovim prostorima, budući da Domovinski rat ne nazivaju tako već ga prikazuju kao građanski sukob. Povjesničar Ante Nazor, voditelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, komentirao je za portal Direktno: “Netko im je s ovih prostora dao takvu informaciju. Ako će netko po tome učiti, učit će krivo. Mi smo svoje odradili, napravili smo literaturu na hrvatskom i engleskom jeziku, a pitanje je tko to plasira. Ali nije to problem samo švedskih udžbenika, mi u Hrvatskoj imamo gotovo svakodnevno u tisku teze o građanskom ratu, o krivnji Hrvatske za rat pa zašto se onda čudimo Švedskoj.”
Nazor dalje pojašnjava: “Prvi mi je glas za to u Švedskoj, ali ne čudi me, s obzirom na to tko im šalje informacije. Mi možemo reagirati, na razini ministarstva postaviti neka pitanja, na kraju postoje i presude haškog suda. Očito da onaj tko je to pisao ne radi svoj posao dobro. U presudi Međunarodnog suda pravde jasno je u članku 426 navedeno da su vodstvo Srbije i Srba u Hrvatskoj dijelili zajednički cilj stvaranja etnički homogene države. Prema tome, ako se spominje vodstvo Srbije, riječ je o agresiji. Imate članak njihovih odluka da se dio teritorija Hrvatske pripaja Srbiji, 16. svibnja 1991. godine takvu odluku donijela je njihova skupština. To nije građanski rat, to je klasični rat za teritorij. Ali što kada imamo ljude koji šire laži i koji žive od toga.”
Ovaj sporni prikaz u švedskim materijalima ponovno otvara pitanje kako se povijest s naših prostora tumači u inozemstvu i koliko su takve interpretacije štetne za hrvatski imidž i istinu o Domovinskom ratu. Nazor ističe da je važno educirati mlade i jasno postaviti činjenice kako bi se spriječilo širenje netočnih i politički motiviranih narativa.
