Bog nije apstraktna sila ni udaljeno božanstvo, već živa Osoba koja nas poznaje, ljubi i koja želi, više od svega, osobni odnos s nama.
Zato mnogi upozoravaju da mehaničko ili “magijsko” izgovaranje molitava bez vjere i svjesnosti o Božjoj prisutnosti može biti uvredljivo Bogu. Prava molitva je ona koja proizlazi iz srca, iz živog odnosa s Gospodinom.
Jedan od najpoznatijih naučitelja Crkve, sveti Alfonz Marija Liguori, u svojoj knjizi “Kako razgovarati s Bogom” upućuje vjernike na jednostavan, ali duboko osoban dijalog s Gospodinom.
Bog želi da Ga tražimo
„Kad morate donijeti neku važnu odluku,“ piše Liguori, „najprije se preporučite Bogu, a tek onda postupite.“
Svetac potiče na neprestano zazivanje Boga kroz dan, primjerice riječima iz Psalma: „Gospodine, požuri mi u pomoć“ (Ps 69,2). Uči nas i da često pogledamo u križ i zazivamo sveta Imena Isusa i Marije, osobito u trenucima kušnje.
Bog, kaže Liguori, želi dati svoje milosti, ali traži da mu se obratimo. Podsjeća na riječi Evanđelja: „Molite i dobit ćete“ (Iv 16,24), te navodi primjer časnog Alvareza koji je u viđenju vidio Krista s rukama punim milosti, tražeći kome bi ih mogao dati.
„Tko je zazvao Boga, a da je ostao neuslišan?“ pita se Liguori, oslanjajući se na mudrost Sirahovu (Sir 2,12) i psalmistovu sigurnost: „Ti si, Gospodine, sladak i blag, milosrdan svima koji te zazivaju“ (Ps 85,5).
Gospine poruke o molitvi: ‘Ne treba vam sto Očenaša, dovoljno je ovo’
Ljubav prema Bogu iznad svega
U duhu svetaca, Liguori nas poziva da Boga učinimo središtem svega: „Na zemlji Bog treba biti vaša jedina sreća, jedini predmet vaših osjećaja, svrha svih vaših djela i želja.“
Citira i svetu Tereziju Avilsku koja kaže da se duše pravednika na zemlji moraju suobličiti onima na nebu – neprestano biti usmjerene na Boga i Njegovu ljubav.
Isus traži samo jedno od čovječanstva: ‘O kako volim ove duše, sve ću im učiniti’
Moć Božjeg milosrđa
Liguori nas posebno potiče na povjerenje u Božje milosrđe, podsjećajući kako nas je Bog u prošlosti vodio, izvlačio iz grijeha i privlačio svojoj ljubavi. U trenucima sumnje ili straha, Bog sam nam govori:
„Ljubljena dušo, čega se bojiš? Tvoje ime zapisano je u Mojim rukama, da nikada ne zaboravim činiti ti dobro…“ (usp. Iz 49,16).
Svetac zaključuje riječima punim nade i sigurnosti: „Tko nam, o Gospodine, može nauditi ako je tvoja dobrota posvuda oko nas kao štit?“
Posebno se poziva na najveći dar – dar Isusa Krista: „Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina“ (Iv 3,16), i zaključuje riječima svetog Pavla: „Onaj koji nije poštedio ni vlastitog Sina… kako nam neće s njime darovati i sve?“ (Rim 8,32).
Svjedočanstvo spasenja kroz pobožnost
U duhu nauka sv. Alfonza, autor donosi i snažno svjedočanstvo mladog čovjeka kojemu je – prema nadnaravnom uvidu – prijetila vječna propast, no svakodnevna pobožnost koju je molio od djetinjstva bila mu je spasenje. „Trebao si biti u paklu,“ čuo je, „ali ovo te spasilo.“
Mladić od djetinjstva molio tri Zdravo Marije: U šoku gledao što se dogodilo
