Svakog 11. studenoga Katolička crkva slavi svetkovinu svetog Martina iz Toursa (4. st.), rimskog vojnika preobraćenog na kršćanstvo koji je postao biskup, a koji je ovjekovječen u sjećanje Crkve zbog jednog od svojih djela milosrđa. Sveti Martin iz Toursa zaštitnik je crkava, udruga, inicijativa i raznih mjesta diljem svijeta.
Martin je rođen u Panoniji (danas Mađarska) oko 316. godine. Bio je sin poganskih roditelja. Otac mu je bio vojnik te se, slijedeći obiteljsku tradiciju, s 15 godina pridružio rimskoj carskoj gardi. Dok je bio u vojsci, obratio se na kršćanstvo i bio primljen za katekumena.
Martin je tako prestao biti ‘carev vojnik’, ‘branio drugoga Gospodara’ i ‘proširio’ Kraljevstvo na zemlji. Nešto nesumnjivo bolje, daleko iznad uobičajenih želja za slavom i čašću koje vladaju ovim svijetom.
Zaštitnik Papine garde
Martinova veza s vojnom karijerom dovela je do toga da ga katolička tradicija izabere za zaštitnika Švicarske garde, takozvane “papine vojske”, koja je nekoć ispunjavala konvencionalne funkcije – tipične za vojne kampanje -, braneći države u prošlim stoljećima, ali danas samo čuva Vatikan i one koji borave ili prolaze kroz njegov mali teritorij.
Milosrđe “s plaštem i bodežom”: Martin i prosjak
Martin nije u svijetu poznat po vinu koliko po djelu milosrđa i ukazanju Isusa nakon toga. Oko 337. godine, kada se Martin susreo s rimskom vojskom u Amiensu, u sjevernoj Francuskoj, ugledao je prosjaka kako leži pokraj gradskih vrata i drhti od hladnoće. Plemeniti vojnik, vidjevši ga u takvim uvjetima, s mačem u ruci, podijelio je njegov ogrtač na dva dijela: jednu polovinu zadržao je iz poštovanja prema onome tko mu ga je dao – Carstvu kojem je služio – dok je drugom pokrio gotovo smrznuto tijelo prosjaka, dajući mu sklonište i kaput koji mu je trebao.
Ta je gesta ostavila zaprepaštene one koji su joj svjedočili, jer rimski dužnosnici, u pravilu, nikada ne bi smjeli pokazivati samilost ili sažaljenje prema bilo kome, a pogotovo slabijima.
Nekoliko dana nakon onoga što je učinio, Martin je imao san u kojem se Krist ukazao govoreći anđelima: “Martin, dok je još bio katekumen, pokrio me ovom haljinom.”
Sam Krist tako potvrđuje svecu: “Zaista, kažem ti, što god učiniste jednome od ove moje braće, ma i najmanjemu, meni učiniste” (Mt 25, 40). Ta gesta ljubavi prema bližnjemu, nesebičnosti, hrabrosti i pravednosti, ostala je vječna. Umjetnost, uljanim slikama i freskama, predstavljala ga je bezbroj puta, što se lako može vidjeti ako se pregleda svečeva ikonografija, iako posebno treba istaknuti impresivnu sliku El Greca (1541.-1614.) koja prikazuje svetog Martina na konju , režući svoj ogrtač da ga daju golom čovjeku.
Tri vrline svetih koje imaju moć uništenja đavla: ‘Ovo su ljudi od kojih bježim’, priznao je sotona
Redovnik, svećenik i župnik
Nakon što je Martin dao otkaz u vojsci, pridružio se učenicima svetog Hilarija iz Poitiersa i prihvatio asketski način života i stalnu molitvu. Nažalost, Hilario je morao otići u egzil i napustiti Poitiers, pa je i Martin odlučio napustiti grad i nastaniti se u Milanu. Tamo se ponovno susreo s majkom koju je obratio na kršćanstvo. Nažalost, neje imao istu sreću sa svojim ocem.
Kad se Hilario vrati u Poitiers, Martin ga odluči poći upoznati. Vrativši se u francuski grad, posvetio se promicanju izgradnje samostana u Ligugéu – prvog izgrađenog u Europi. Ondje je jedno desetljeće živio kao redovnik pod duhovnim vodstvom Hilarija, svoga duhovnog učitelja. To bi ga pripremilo za đakonat i svećeništvo. Nakon što je primio svećenički red, Martin je izabran za biskupa grada Toursa. Biskup Martin utemeljio je zajednicu pod nazivom “Maius Monasterium” (glavni samostan), poznatu i kao Marmoutier (Francuska).
Nadalje, u svom žaru evangelizacije, posvetio je posljednjih 25 godina svog života putovanjima kroz regije Touraine, Chartres, Pariz, Autun, Sens i Vienne godina 397.
Ovo je činila sveta Rita kad ju je đavao išao uplašiti: Ponovila bi ove riječi, on bi nestao
Vino?
Sveti Martin smatra se zaštitnikom vina i vinogradara, no nije baš najjasnije zašto je ovaj svetac povezan s vinom, osim zbog toga što mu spomendan pada u dane kad se vrši ceremnoja krštenja mladog vina. Posotje neke legende koje kažu da je sv. Martin volio vino ali s obzirom da je bio vojnik, i Kristov borac protiv poganstva teško je ne oduprijeti se dojmu da su to samo ljudske projekcije.
Krvava životinja
Sveti Martin je kao biskup uvijek bio blizu siromašnima i progonjenima. Zbog toga su ga viši krugovi znali prezirati, izrugivati mu se, smatrati ga ludim. Kad je okružen braćom redovnicima umirao, vidio je kako blizu stoji đavao te je rekao: „Zašto stojiš tu, krvava životinjo? Ništa nećeš, krvniče, na meni naći; prima me krilo Abrahama.” S tim riječima predao je duh nebu 397. godine u dobi od 80 godina.
Ovo je najkraća i najmoćnija molitva nevjerojatne snage koju možete moliti: Objašnjavamo njezino značenje
