María Josefa Alhama Valera, danas poznata kao Majka Esperanza, rođena je 30. rujna 1893. godine u Santomeri (Španjolska) u vrlo skromnoj obitelji. Njezin otac bio je nadničar, a majka domaćica. Bila je najstarija od devetero djece.
María je imala samo 12 godina kada je primila nadahnuće da širi pobožnost prema Isusovoj Milosrdnoj Ljubavi. Bila je vrlo inteligentna djevojčica, što je primijetio jedan obiteljski susjed te je savjetovao da je odvedu živjeti kod župnika i njegovih dviju sestara kako bi dobila barem neko obrazovanje.
To je bilo jedino obrazovanje koje je María Josefa ikada primila jer nikada nije imala priliku ići u školu. S 21 godinom otišla je u Villenu s velikom željom koju je njegovala od djetinjstva, postati svetica poput Terezije Avilske.
Utemeljiteljica redovničke zajednice
U Villeni se pridružila Družbi Kćeri Kalvarije, uzimajući redovničko ime María Esperanza de Jesús Agonizante. Kasnije se družba spojila s Klaretkama, pa je tako i ona postala članicom klaretske zajednice.
Bog je za sestru Esperanzu imao druge planove. Na Badnjak 1930. godine, u Madridu, nakon Španjolskog građanskog rata, osnovala je udrugu “Robinje Milosrdne Ljubavi”.
Zajedno sa svojim novim sestrama otvorila je nekoliko škola u Španjolskoj kako bi pružile utočište i topli obrok siročadi i siromašnoj djeci pogođenoj ratom. Godine 1936. preselila se u Rim, gdje je osnovala novu zajednicu Robinja Milosrdne Ljubavi s nekoliko svojih sestara.
Zajedno su radile na periferiji Rima, brinući se o sirotištima za djevojčice. Zatim je izbio Drugi svjetski rat. Uz siromašnu djecu, u njihovu su zajednicu počeli dolaziti i brojni bolesnici, pouzdajući se u njegu malih sestara. Zbog velikog broja ranjenih, sestre su se morale preobraziti u medicinske sestre.
Nakon rata, 1951. godine, Majka Esperanza preselila se u Collevalenzu, u talijanskoj pokrajini Perugia. Tamo je osnovala mušku granu zajednice: “Sinove Milosrdne Ljubavi”. Preminula je 8. veljače 1983. godine. Papa Franjo ju je proglasio blaženom 31. svibnja 2014. u Collevalenzi.
Njezini zemni ostaci počivaju u kripti Svetišta Milosrdne Ljubavi, koje je sama izgradila. Njezin liturgijski spomendan slavi se 8. veljače, na dan njezina rođenja za nebo.
Savjeti Padre Pia kojih bi se svaki katolik trebao držati: Ovo je ‘kupka’ za dušu
Uspoređuju je s Padre Piom
U Italiji Majku Esperanzu često uspoređuju s Padre Pijem zbog sličnosti u čudesima koja su se događala preko njih.
Poput Padre Pija, bila je sposobna za bilokaciju. Noću je vodila duhovne borbe s đavlom, koji ju je ranjavao. U jednom trenutku imala je i stigme Isusa Krista. Ipak, molila je Boga da joj ukloni te rane jer nije mogla raditi rukama.
Postoji još uvijek živi svjedok brojnih čudesa Majke Esperanze – Pietro Iacopini. U početku ateist, postao je vjernik zahvaljujući njoj i pratio je blaženicu 35 godina.
Među najvažnijim čudesima koje je svjedočio jest događaj kada je Majka Esperanza nahranila 500 ljudi s vrlo malo hrane koju je netko donirao. Razina hrane u loncima nije opadala, bilo je to čudesno umnožavanje kruha.
Drugi događaji koje je opisao uključuju: kišu novca s neba kojom su plaćeni radnici koji su gradili svetište (tom su događaju svjedočili mnogi), čudesno pojavljivanje kipa Malog Isusa koji je trebao biti stavljen u jaslice, kao i višestruka stanja ekstaze kojima su svjedočili i vjernici i biskup Todija.
Poznata molitva Padre Pia s kojom su mnogi ozdravili: Ovako molite
Čudesni zdenac
Jednoga dana, Majka Esperanza, prema zapovijedi samoga Isusa Krista, naredila je da se na točno određenom mjestu u planini iskopa rupa. Tvrdila je da će tamo pronaći izvor čudesne vode.
Građevinske tvrtke koje je kontaktirala odbile su rad jer su smatrale da je nemoguće pronaći vodu na tako suhom terenu. Naposljetku je jedna velika sjevernotalijanska firma pristala – isključivo zbog novca, smatrajući da će to biti “laka zarada”.
Na njihovo zaprepaštenje, jedne noći, nakon što su kopali nekoliko metara duboko, pronašli su vodu.
Radnici su odmah pozvali Majku Esperanzu da joj jave. Pogledala je u rupu, no bilo je vrlo mračno. Tada se cijeli zdenac iznenada osvijetlio, na zaprepaštenje radnika, bogoslova, redovnica i vjernika koji su bili prisutni. Zahvaljujući tom čudesnom svjetlu svi su mogli vidjeti vodu koja je tekla u dubini zdenca.
Ovo je svetac koji je proricao budućnost: Doživio susret s Isusom i Marijom
Bazilika i bazeni s vodom
Isus je Majci Esperanzi rekao: “Želim te upotrijebiti kao hranu i okrjepu za mnoge duše. Neka moji sinovi i kćeri iz tebe crpe supstancu ovog djela kako bi mi iskazali veliku slavu u ovom Svetištu, uz slatki miris žrtve, molitve, odricanja i neprekidnog vršenja ljubavi i milosrđa prema najpotrebnijima.”
Bazilika svetišta, koju je projektirao španjolski arhitekt Julio Lafuente, sagrađena je na mjestu gdje je pronađena voda. Sastoji se od 10 kapela, a najvažnije su: Kapela Raspetog Milosrdnog Isusa, Kapela Djeteta Isusa, kripta s tijelom Majke Esperanze i oltar posvećen Mariji, Posrednici Milosrđa.
Na dva bočna ulaza, pod stožastim svjetlom, nalaze se dva bijela mramorna blagoslovljena zdenca u kontrastu s grubim kamenom koji ih podupire – simboliziraju dušu očišćenu Božjom milošću.
Nedaleko od bazilike nalaze se bazeni u koje hodočasnici uranjaju kako bi primili milost kroz “Liturgiju voda”, koju predvode svećenici Sinova Milosrdne Ljubavi.
Tisuće hodočasnika svake godine dolaze i bivaju srdačno dočekani od cijele “Karisematske obitelji Milosrdne Ljubavi” u prostorima gdje mogu boraviti nekoliko dana ili samo jedan dan, posjećujući s vjerom mjesta koja je Majka Esperanza izgradila za njih.
Svećenik preko kojeg Bog čini čudesa govori: ‘Gospodin mi je rekao da me Sotona želi uništiti’
