Iako je široj javnosti nepoznato, nakon veličanstvene “Oluje” na širem području Bosanskog Grahova vodila se teška i odlučna trodnevna bitka za konačno slamanje srpskih snaga, piše Slobodna Dalmacija.
Temeljem zapovijedi ministra obrane od 2. kolovoza 1995., dana 3. kolovoza 1995. provedena je mobilizacija 141. brigade HV-a, koja se već 4. kolovoza raspoređuje u prostor u širem području Bosanskog Grahova, a od sljedećeg dana preuzima borbene položaje, najprije 2. bojna, a zatim i 1. bojna te 3. bojna.
Od 5. do 13. kolovoza provodi se aktivna obrana uz neprijateljske napade manjeg intenziteta.
U noći 12./13. kolovoza srpske snage izvode silovit topnički i pješački napad koristeći svoje u tom trenutku najelitnije postrojbe, 2. drinsku pješačku brigadu, 65. zaštitni puk, 10. diverzantski odred i specijalnu miliciju iz Banje Luke.
Hrvatska vojska u Oluju je krenula iz neočekivanog pravca, najkrvavija bitka bila je za Petrinju, a evo kako je propao Mladićev protuudar
Napad je pripremljen i izveden po planu “Operacije Vaganj 95” kojim je predviđeno vraćanje Bosanskog Grahova i strateški bitnog prijevoja Derale u srpske ruke te prodor do Livna i Knina.
Taj kontraudar po temeljnoj je zamisli srpskih generala trebao početi 5. kolovoza, ali ga je hrvatska “Oluja” preduhitrila.
Prsa o prsa
Najžešći napad izvršen je na položaje: Biljeg, Cigelj i Vidovića glava, a teške borbe vode se kod sela Begovac na cesti Drvar-B. Grahovo, gdje 2. satnija 1. bojne 141. br. izdržava sve napade.
U žestokim borbama na položaju Vidovića glava, u izravnom okršaju prsa o prsa pogibaju vojnici: Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić i Tomislav Grujica.
Nakon neravnopravne borbe, ostatak voda s više ranjenika izvlači se prema B. Grahovu, manji broj vojnika u pričuvi panično napušta teren, dok dio 1. satnije 1. bojne brani cestu B. Grahovo – Knin.
Početkom neprijateljskog napada, jedna interventna grupa 1. bojne odlazi u pomoć napadnutim položajima Cigelj i Biljeg gdje nailaze na ubačenu neprijateljsku diverzantsku grupu te u izravnom okršaju pogibaju: zapovjednik satnije Stipe Marčić-Štef te vojnici Denis Baleta i Dragan Kikić dok je više vojnika ranjeno.
Kako se preostali suborci nisu uspjeli izvući, jednom od njih, Olegu Ujeviću, to uspijeva, dovodi pojačanje, ponovno se uključuje u borbu i junački pogiba.
Iza podne 13. kolovoza ojačana skupina pripadnika 2. bojne 141. brigade uz potporu PORS-a ZP Split kreće u protunapad na Vidovića glavu koju je zaposjeo neprijatelj nakon povlačenja naših snaga.
Neprijatelj u žestokom okršaju uspijeva odbiti naš napad i tom prilikom pogibaju zapovjednik voda Nenad Božan, zapovjednik desetine Ranko Grbavac, te vojnici Sead Jasenčić i Slaven Ujević, a više vojnika biva ranjeno.
U borbama na ostalom dijelu bojišta pogibaju vojnici Ante Merćep i Ante Domazet, a Zoran Karanović od zadobivenih rana umire 17. kolovoza.
Istovremeno u okršaju s neprijateljem kod položaja Cigelj pogibaju pripadnici 6. domobranske pukovnije Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić i Igor Koprčina dok je Drago Ilović u tim borbama nestao.
Gonili ih do Drvara
Predvečer toga krvavog 13. kolovoza u Bosansko Grahovo pristižu interventne snage 3. bojne 7. gbr. ojačane s dva tenka.
U zoru 14. kolovoza snage 7. gbr. ojačane tenkovskim vodom 113. br. HV i PORS ZP Split, te potporom na desnom boku 3. bojne 126. d.p., a na lijevom boku interventnih snaga 6. d.p., te snaga 141. brigade koje drže planinu Lisinu i cestu B. Grahovo – Drvar, nakon jake topničke pripreme kreću u silovit napad na Vidovića Glavu koju zbog snažnog neprijateljskog otpora osvajaju iz drugog pokušaja natjeravši srpske snage u bijeg. U toj akciji pogibaju pripadnici 7. gbr. Romano Ribić i Stjepan Križanec.
Dana 15. kolovoza snage 7. gbr., uz potporu 126. dp., 6. dp., 141. br. nastavljaju napad smjerom B. Grahovo – Resanovci, dok pravcem Lička – Kaldrma – Resanovci napad vrše 4. g. br., 113. br. uz potporu 142. dp. i 112. br. HV.
Na oba pravca napada srpske snage su slomljene i natjerane na povlačenje prema Drvaru. U tim borbama pogibaju Mate Munivrana i Stipe Vrančić pripadnici 126. d.p.
U toj teškoj bitci u tri dana Hrvatska vojska je imala dvadeset i dva poginula, jednog nestalog i preko 50 ranjenih pripadnika.
Vojni i politički uspjesi koje je polučila veličanstvena “Oluja” obranjeni su i potvrđeni u teškoj i krvavoj bitci kod Bosanskog Grahova koja je bila jedini protuudar srpskih snaga nakon poraza u “Oluji”.
Ta nepravedno zaboravljena bitka odvijala se dok je cijela Hrvatska slavila ostvarenje slobode, a prisjećanje na poginule i ranjene junake i preživjele hrvatske ratnike samo je mala zahvala za njihovu žrtvu, piše Slobodna Dalmacija.
