U svijetu u kojem već bjesni niz oružanih sukoba, od Ukrajine i Gaze pa sve do ostalih kriznih žarišta, globalna sigurnosna situacija postaje sve napetija. Ljudi širom planete žive u strahu od novih eskalacija koje bi mogle prerasti u sukobe svjetskih razmjera.
Na tom nabijenom geopolitičkom polju sve se češće spominje mogućnost otvorenog rata između Izraela i Irana, dviju sila čiji bi sukob imao razorne posljedice za cijeli Bliski istok, ali i šire. Prema pisanju Foreign Policyja, postoje sve jače indikacije da bi Izrael mogao pokrenuti novi vojni sukob s Iranom prije kraja godine, a mogućnost napada spominje se već krajem kolovoza.
Teheran se intenzivno priprema za eventualnu izraelsku agresiju. Za razliku od prethodnog sukoba, kada je Iran birao taktiku strpljivosti i odmjerenih odgovora, ovoga puta očekuje se znatno agresivniji pristup od samog početka, s ciljem jasne poruke da se neće pokoriti. Takva strategija mogla bi dovesti do krvavijeg i razornijeg sukoba od prethodnog, a ukoliko američki predsjednik Donald Trump popusti pod izraelskim pritiscima i uključi SAD u borbu, postoji ozbiljan rizik od totalnog rata s Iranom.
Tri su ključna cilja
Izraelova lipanjska ofenziva nikada nije bila usmjerena isključivo na iranski nuklearni program. Glavni cilj bio je redefiniranje geopolitičke ravnoteže na Bliskom istoku, gdje su iranske nuklearne ambicije predstavljale značajan, ali ne presudni element. Tijekom više od dvaju desetljeća, Izrael kontinuirano nastoji uvjeriti Washington da poduzme vojnu intervenciju protiv Irana s ciljem destabilizacije i uspostave regionalne ravnoteže pogodne izraelskim interesima, cilj koji Izrael samostalno ne može ostvariti.
Unutar tog okvira, izraelska kampanja imala je tri ključna cilja uz oslabljivanje iranske nuklearne infrastrukture. Pokušavao je uvući Sjedinjene Države u direktnu vojnu konfrontaciju s Iranom, eliminirati iransko vodstvo i transformirati zemlju u novu Siriju ili Libanon, teritorije koje Izrael može bombardirati bez posljedica i američke intervencije. Ostvaren je tek jedan od navedenih ciljeva, piše Foreign Policy.
Nadalje, Trump nije “neutralizirao” iranski nuklearni program, niti je situacija vraćena na razinu gdje se problem može smatrati riješenim. Dakle, izraelski lipanjski napadi rezultirali su, u najboljem slučaju, ograničenim uspjehom. Izraelova želja bila je potpuna Trumpova mobilizacija, uključujući napade na iranske konvencionalne snage i gospodarsku infrastrukturu. Međutim, iako Trump favorizira brze i odlučne vojne operacije, oprezno pristupa mogućnosti totalnog rata. Njegova strategija ciljanja iranskih nuklearnih postrojenja bila je stoga koncipirana za ograničavanje eskalacije, a ne za njeno proširivanje.
Izraelski planovi naišli na otpor i neuspjeh
Kratkoročno, Trumpova strategija postigla je cilj ograničavanja sukoba, što je razočaralo Izrael, ali mu je ipak omogućilo da američkog predsjednika uvuče u daljnju eskalaciju. Kako se sukob produžavao, Izrael je pretrpio značajne štete, njegova protuzračna obrana bila je kompromitirana, dok je Iran poboljšao učinkovitost svojih raketnih napada. Plan o produženju sukoba uz punu američku podršku propao je kada je postalo jasno da su Trumpovi udari bili samo jednokratna akcija.
Izrael je uspješno uvukao Trumpa i Sjedinjene Države u sukob, ali ih nije mogao zadržati u dugotrajnom angažmanu. Ostala dva izraelska cilja, međutim, doživjela su očigledni neuspjeh. Unatoč početnim obavještajnim postignućima, uključujući eliminaciju 30 visokih zapovjednika i 19 nuklearnih stručnjaka, Izrael je ostvario samo privremeno narušavanje iranskog komandnog sustava. Unutar 18 sati Iran je zamijenio većinu, ako ne sve eliminirane zapovjednike.
Izrael je računao da će početni udari izazvati paniku unutar iranskog establišmenta i ubrzati njegov slom. Protivno izraelskim projekcijama, eliminacija viših zapovjednika Islamske revolucionarne garde nije pokrenula masovne demonstracije ili pobunu protiv Islamske Republike. Umjesto toga, Iranci različitih političkih opredjeljenja ujedinili su se oko nacionalnih simbola, ako ne i samog režima, dok je zemlja zahvatila nacionalistička euforija. Izrael nije mogao iskoristiti široko nezadovoljstvo iranskim režimom.
Ukrajini prijeti mračni scenarij: Rusi cvatu i spominju ‘neprijateljske krikove’
